Kažete, iskrena sam. A nisam. Ne dovoljno. Nedovoljno.

Pišem o malim boljkama, pišem o onome što me dotiče. Povremeno. Usiječe mi se u dan pa se uzvrpoljim i potučem osjećaj riječima.


Kažete, iskrena sam. A nisam. Nikad vam nisam napisala otkud izviru ovi osjećaji koji vas dodiru. Povremeno.

I neću. Jer je to moj izvor snage. Ako ga razbacam u riječi, što će mi ostati?


Kažete, iskrena sam. A nisam. Ogledati se u vlastitome tekstu nije jednostavno. Ako se prebacim na papir potpuno... potpuna... hoću li ostati ista?


I gdje da onda crpim sve što me pokreće?

Jer ono što sam imala, a nisam izabrala, izabralo je mene.



S razlogom, nadam se.



[da, to jesam ja]