Rock mi je skinuo grudnjak

nedjelja, 12.11.2006.

Nobody knows

Svatko od nas živi u nekom svom svijetu - to je u redu jer nas tamo poznaju. Ali u mom svijetu nema više skoro nikoga...
Zamislite svoj omiljeni klub! Ako su moje pretpostavke točne, većina ljudi zamisli istu stvar. U mraku subotnje večeri, kroz velike prozore dopire svjetlost-unutor mog omiljenog kluba sve blješti. Glazba je prva liga & nižu se beskonačni hitovi. Nasmješeni konobari se brinu za to da cuga teče u potocima. U cijelom klubu nema niti jednog slobodnog stolca, ali uvijek ima mjesta za druge. U najboljoj verziji priče usred kluba sjedim ja, a oko mene moji voljeni prijatelji i sve pršti od zajebancije dok naš smijeh nadglasuje sve drugo.
Sad zamislite taj isti klub kad je sve propalo... Ako su moje pretpostavke i dalje točne, većina ljudi zamisli istu stvar. Samo se danju može vidjeti kako klub izgleda dok sunce kroz oblake i porazbijena stakla pusti malo svijetlosti na nekoć najsjajnije mjesto na svijetu. Tišina. Atmosfera je nikakva jer nitko više na pušta glazbu. Konobari koji rade ludosti više nisu tu. A zašto bi i bili? Ljudi koji su tu prije sjedili više ne postoje. U kutu je možda poneki pauk koji plete svoju mrežu, ali na sve se spustio plašt prašine i zaborava. Tako nekako to vide svi ljudi - ali ne i ja. Na slici u mojoj glavi postoji još jedan detalj. U mojoj viziji ja još uvijek sjedim u sredini i čekam nekog tko će se smijati sa mnom. Kao da je vrijeme stalo bash sad kad se nema vremena ni za što, kad vrijeme ne postoji... Čekam nekog da ukrade za sebe dio vremena, da sjedne pored mene, da se držimo za ruke i sretni smo kao nekad. Ne čekam više niti nekog tko bi mene razumio, jednostavno čekam nekog koga bih ja razumjela jer ja više ne razumijem nikoga pa čak niti sebe. imam sve što bih mogla poželjeti, ali nisam sretna! Znam da to nije u redu i zato ne znam kako objasniti svoje stanje uma ljudima koji vjeruju da vrijeme liječi sve rane i koji ne mogu shvatiti osjećaj kad ti je svakim danom sve gore. Pjesma čije me svaka nota & slovo savršeno opisuju je:

Nobody knows
Nobody knows but me
That I sometimes cry
If I could pretend that I'm asleep
When my tears start to fall
I peek out from behind these walls
I think nobody knows
Nobody knows no

Nobody likes
Nobody likes to lose their inner voice
The one I used to hear before my life
Made a choice
But I think nobody knows
No no
Nobody knows
No

Baby
Oh the secret's safe with me
There's nowhere else in the world that I could ever be
And baby don't it feel like I'm all alone
Who's gonna be there after the last angel has flown
And I've lost my way back home
I think nobody knows no
I said nobody knows
Nobody cares

It's win or lose not how you play the game
And the road to darkness has a way
Of always knowing my name
But I think nobody knows
No no
Nobody knows no no no no
...
Tomorrow I'll be there my friend
I'll wake up and start all over again
When everybody else is gone
No no no

Nobody knows
Nobody knows the rhythem of my heart
The way I do when I'm lying in the dark
And the world is asleep
I think nobody knows
Nobody knows
Nobody knows but me
Me
Po prvi put u životu znam kako je to kad si okružen mnoštvom ljudi, a osjećaš se u potpunosti sam. Ako mi nitko ne želi zlo, zašto se loše stvari događaju? Ako sama ne želim biti tužna, zašto me više ništa ne veseli? Ako u grudima i dalje imam isto srce, zašto više ne kuca jednako? Ako ja još uvijek sjedim na istom prokletom mjestu, zašto osjećaj nije isti? Gledajući kako stvari oko mene propadaju poželim se i sama uništiti.
The stare she bares cut me
I don't care
You see so what if I bleed
S jedne bih strane dala sve na svijetu da vidim postoji li više išta čii bi me gubitak zabolio, s druge bih strane samo voljela ponovno imati nešto što bi me usrećilo u potpunosti kao nekad. Svako jutro budim se s željom da lišće još nije otpalo s grana, svaku večer zaspem s nadom da ću se probuditi u nekom drugom krevetu. Postoje sad samo sjenka u mom pogledu, sjenka u mom govoru, sjenka mog stava zbog kojih se osjećam kao uvenulo dijete cvijeća, usamljena bez obzira ne svijet koji se i dalje samo vrti oko mene
- 21:44 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.