ponedjeljak, 16.02.2009.
Svratim ponekad...
... na ono mjesto gdje smo se upoznali i osim što me podsjeća na tebe nema nikakve druge čari. Otpuštam te suviše sporo, pa se tako sjetim one naše kave u Lisinskom kada sam pomislila "O bože, zašto baš tamo?", no učinilo mi se onda ipak kao bolja varijanta od Sheratona i lakše se sparkirati pa sam prihvatila. Sjedili smo jedan nasuprot drugog, potpuno svjesni od prvog trenutka da smo isti, da smo dva igrača koji će odmjeriti snage i krenuti u pokolj. Imala sam malu prednost ipak, jer 24 sata dnevno imam sa sobom nešto što si jako, jako želio i da će biti krvi do koljena nisam htjela znati iako sam suviše dugo tu da bi bilo drugačije.
Igra je bila predobra i uživala sam u svakom trenutku i iako si ubio boga u meni, znam zasigurno da ti nisam ostala dužna... |
