petak, 07.11.2008.
Kiša...
Ustala sam jutros na lijevu nogu. Pogledala kroz prozor i vidjela ovu užasnu kišurinu koja dosadno pada kao da nema namjeru da stane. Ikada. Nikada. I već vidim da će dan biti turbo zanimljiv, a i ti mi nedostaješ.
Kažu da neke osobe treba da pustimo da idu svojim putem, a ako nam se vrate znači da su nam suđene. Ja još nisam odlučila da li da vjerujem u to, ali sam te pustila da odeš i tako i sebe oslobodila. |
