Konačno me Kiki stavo u kolicima i išli smo u trgovinu po sitnice za blagdan koji uskoro dolazi.
Dok sam ga čekala ispred dućana dva vozača su iz svojih automobila urlala jedan na drugoga, a mene je u djeliću sekunde ulovila panika i nopisivi strah jer sam još uvijek potresena činom koji se dogodio prije dva dana.
Bojim se da me ponovno ne ulovi depresija kao prije nekoliko mjeseci.

Danas čitam da su se majka i baka zaključivale u sobu zbog straha da im nešto ne napravi u svom psihičkih rastrojstvu i postavljam samo jedno pitanje

Zašto nisu kontaktirale policiju i zatražile pomoć jer da ga je policija dovela u Jankomir tada ga doktor mora zadržati na liječenju iako on zahtjeva da se ga pusti van liječnik to nesmije napraviti.

Znači on je punoljetan i odlučuje sam i ako odluči da ne želi hospitalizaciju liječnik da nesmije zadržati jer podređuje njegova prava.

S toga je po mom mišljenju krivnja roditelja što nisu tražili pomoć od policije, nego su se zaključavali dok se on nije maknuo iz stana.

Obitelji koji su izgubili djete izražava najdublju sućut, a ostalim nastradalim osobama (učiteljici i djeci) brz oporavak sa sretnim završetkom.

Prije svega iskrena sućut obitelji koja je na tragičan način izgubila djete.
Iskreno žaljenje prema svima koji su nastradali u današnjoj drami u Zagrebu.
Žao mi je i roditelja čije je djete počinilo tu strahotu.

Nadam se da se takvo što više dogoditi neće, a pitam se tko će sada odgovarati i kako pomoći svima nakon stravičnog čina koji se nije smio dogoditi.

Skeniram svakodnevno kuglice ali nikako da ulovim više od dvije iako daje mogućnost da se kod skenira tri do četiri puta, meni se pojavi da je greška koda a tako bih voljela dobiti barem neku malu sitnu nagradu
recimo bon za trgovinu

NISAM JA TE SREĆE DA ME KONAČNO NEŠTO LIJEPO RAZVESELI

bila sam na kontrolama
iako imam fizikalnu terapiju tri puta tjedno, još uvijek nemam snage stati na noge