Brown eyed girl

utorak, 29.11.2016.

" Whatever happened to tuesday and so slow... going down the old mine
with a transistor radio... standing in the sunlight laughing, hiding behind a rainbow's wall
slipping and sliding... all along the water fall, with you
My brown eyed girl... you're my brown eyed girl..."

Ponekad je svijet ljepši u pogledu onih iz čijih očiju ga promatram.
Svega tu bude: jednostavnih tonova koje mogu promatrati cijeli dan bez da se umorim, pa sve do širokog spektra nijansi nekih boja koje me fasciniraju...
Volim ljude promatrati na taj način i vjerujem da je za to potrebna neka specijalna vještina koju ja, eto, posjedujem i odlično sam naučila baratati svim njezinim granama....
I zato trebam pisati...pisati... sve što više ne mogu držati u glavi... misli, ljude, stvari... jer svijet je fantastičan ponekad.
I on je fantastičan.
Vječno dijete.
Umjetnik.
Kroz njegove oči sam vidjela najdalje... možda zato jer sam htjela, možda zato jer mi je to dopustio.
Ne.ne.
Možda zato jer sam ga voljela drugačije od drugih ljudi. Tako ga volim i danas... možda malo manje, ali svakako drugačije.
Zbog njega neke pjesme imaju smisla, čudne stvari postanu sasvim razumne i svijet ima puno boja koje nisu još izmišljene.
Ali on će ih izmisliti.
A ja ću opet gledati kroz njegove oči i nikada neću odrasti.
Baš kao ni on.
Foxey lady i brown eyed girl... forever