Uznemiravanje
Izašla sam van vačeras sa prijateljicama. Kako je bilo?....Pa, onako...bilo je lepih momenata ali i momenata kad mi je raspoloženje padalo na dno. Normalno je i to, jer ne mogu očekivati da preko noći prođe sve i da budem opet ona devojka sa osmehom na lici.
Prošetale smo i nakon šetnje sele smo u kafić popit sokić....
Pričale smo, smejale se i žalile se na " probleme " ako tako to mogu nazivati.
Jednoj od prijateljica dečko se ne javlja već tri dana, ne zna što misliti. Trebalo bi ga nazvat i pitat što se događa, mislim da bi joj bilo lakše jer ovak živi sa pitanjima na koje može dobit odgovore i ne bi više mučila samu sebe.
Ja sam samo u nekoliko reči rekla da mi je još uveka teško ali da se trudim bit bolje i da se nadam da će vremenom bit sve za 5. Nisam ih želela tušiti sa pričom koja je već davno ispričana....
Opet mi je slao porukicu na mobitel a nakon toga je i zvao. Da li će to kad prestat? Neću imati mira dok on bude stvarao nemir. Čudan je, ni sama sad ne mogu shvatit šta sad hoće.
Toliko stvari nas može uznemirit u životu a mi smo sami ti koji trebamo naći način da se zaštitimo.
