Nocima gubim dah i tesko disem, tesko pisem
Vicem u nebo „dodji i ostani“
Jer mi smo kao pjesma bez reci
Nota bez takta, prica bez smisla
Dodir bez daha, oci bez lica
Jato bez ptica smo ti i ja
Jedno bez drugoga.
Taj prvi poljubac tvoj
skrio se zauvijek tu,
negdje u mojim grudima
i citav zivot moj
prati me, cuva me
kad god je najteze
.nedostajes mi... tuga nocas prati me...
veceras cu tugu okovat u rime...dat cu joj tvoje ime...
i dok drhtava ruka stih za tebe pise..
ja te volim sve vise i vise...
i veceras sam bez tebe...
no brzo ce proci tama...i vise necu biti sama...
tebi cu krenuti... u zagrljaj tvoj
i znat cu da ces biti samo moj...
Volim te do zvijezda
onih nekih dalekih..
Volim te do maste
one tamo velike..
Volim te do krvi
ove nase iste...
Volim te do ljubavi
ove moje bistre..
Volim te u snu
kada mjesec dise..
Volim te po danu
kada ruka pise..
Volim te do bola
uspona i pada..
ti zauvijek ostajes
moja ljubav i moja nada.
Ti možeš drugoj u zagrljaj pasti
i drhtati poput morske pjene
ali kada budeš na vrhuncu
svoje strasti gledat češ u nju
a vidjeces mene...