| < |
rujan, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
...ONE & ONLY...
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
solerro.blog.hr
evo par lijepih pjesmica... :)
*23.Prosinac*
23. Prosinac,
dva sata poslije ponoci,
zvoni telefon, poziv iz bolnice,
sve mi je bilo jasno!
NEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE.......
Samo ostaje nada da vrijeme sad lijeci sve rane,
i da Bog ce mi dati sad snage prezivjet te dane!
Sad jos osjecam miris tvog tjela,
u nasem krevetu lezi po svud,
i neispijena salica kave,
stalno podsjeca, nemam kud,
nova zora polako sad svice,
ali tebi to svejedno je,
i nema veze sto pjevaju ptice,
jer to gore sad necuje se!
Samo ostaje nada da vrijeme sad lijeci sve rane,
i da Bog ce mi dati sad snage prezivjet te dane!
Neznam sto sad da radim sa sobom,
nosim neizbrisivi trag,
nikad vise tvoj sapat na uhu,
otvaram prozor, zagusljiv je zrak.
Brzo oblacim kaput na sebe,
zurno izlazim na ulicu,
Bas je dobro sto kisa rominja,
to nisu suze na mome licu.
Samo ostaje nada da vrijeme sad lijeci sve rane,
i da Bog ce mi dati sad snage prezivjet te dane!
Jos pamtim sve nase posljednje rijeci,
taj cvrsti zavjet ne raskidivi,
da podjem s tobom ja znam ne bih htjela,
moram se boriti, moram sa tim.
Samo ostaje nada da vrijeme sad lijeci sve rane,
i da Bog ce mi dati sad snage prezivjet te dane!
*Prijateljice*
Azurno nebo, čekamo zoru,
pet-sest mladih golubica.
Nasmiješena su im lica
i poslije mnogo godina,
u mome srcu draga sličica.
Zajedno smo momke gledale,
zajedno po rivi šetale.
Pravile se da smo važne,
ma da smo pametne i snažne,
Sanjale smo zemlje daleke.
Ej ljepotice, moje prijateljice
Gdje su naši snovi ostali?
Ej, sve smo mi kao ptice selice,
svaka svome jugu odleti.
Djevojčice žene postale,
a neke su se već i udale.
Ja još čekam azurne zore,
ma ja još želim preplivati more.
Ja još sanjam zemlje daleke.
Ej ljepotice, moje prijateljice
Gdje su naši snovi ostali?
Ej, sve smo mi kao ptice selice,
Svaka svome jugu odleti…
*Znaj da bit cu tu*
Mozda nisam znao
uvijek istom mjerom vratiti
zato otvaram ti srce kao pismo
necu nista skrivati
Procitaj me do zadnje strane ti
i znat' ces da si najbolje do sada
sto su prsti dotakli
Ti si kao zrno soli
tvoja ljubav njezno boli
nadji srecu u mom oku
kao more duboku
I znaj da bit' cu tu
i kad navrati nam tuga
ti u meni nadji snagu
prijatelja, vjernog druga
I znaj da bit' cu tu
da ti dobro dobrim vratim
i na vrhu i na dnu
da osmijehom te pratim
I mozda nisam znao uvijek
prave rijeci birati
ali nizasto na svijetu
tebe ne bi', ne bi' htio mijenjati
Ti si kao zrno soli
tvoja ljubav njezno boli
nadji srecu u mom oku
kao more duboku
*Prava ljubav*
Vezala me tuga svojim koncima
trazila sam ljubav na krivim mjestima
sto samoca cini ja najbolje znam
covjek nije rodjen da bi bio sam
zarobi me svojim usnama
i ne daj mi da potonem do dna
I reci da ce ovog puta
biti sve sto zelim ja
(kazi da si mene cekala)
i reci kako ovog puta
nema roka trajanja
prava ljubav nije potrosna, nije potrosna
Lomio sam grane od zivota svog
ko da necu umrijet', da sam iznad tog
bilo me je svuda, a sad sam kraj tebe
jos vjerujem u cuda i u nas oboje
Zarobi me svojim usnama
i ne daj mi da potonem do dna...
