|
kratak post, nemam volje.
na 52kg sam. profurala sam s onim deckom. zaljubljena sam previse i stvarno mi je stalo. mogu reci da je on nesto sto me gura dalje.
iako...
"Premrsava si. Daj pogledaj te nožice. Nemam te gdje uhvatit! Daj koju kilu, molim te. Nosi usko, imas jebene noge. i guzuuuu! Lijepa si, stvarno. U cemu je problem? Sam malo pojacaj te nogice, pretanke su ti."
kurac moj cu ti nosit uske hlace. al kaj je najbolje, cak sam i pocela, sam da on bude sretan. a stavio me pred zid sa svojom izjavom "ostavit cu te ako smrsavis ijednu kilu jos", iako znam kakav je, prca me i nece me ostavit, ali ce mu jako smetat ako zaista smrsavim i to primjeti. jako ce mu smetat. jako jako jako. srat ce mi. ubit ce me. a ja zivim za kilu manje. tesko je. ne zelim da se lose osjeca ili da mu prestanem bit dobra. a nemrem si dopustit kilu vise. ne zelim. sa 52 se osjecam glomazno. rekla sam mu, daj mi jos 2 kile, da sam na 50, necu ispod toga... lazem mu, al nece skuzit valjda. zelim imat sto manje. zelim biti zrak. poludio je kad sam rekla da zelim 2kg manje jos. "Nema sanse! Nista manje od ovoga! Nema boga!"
nemre on shvatit bulimiju, nemre shvatit mojih 6 godina patnje i mucenja, brojanja kalorija na svaki zalogaj, gledanje hrane kao sredstvo za prezivjeti, mrznju zbog 150kalorija vise od planiranog, poremecaj menstruacije, ispadanje kose, manijakalno rezanje ili udaranje sakama u tijelo, izgladnjivanje danima, pa prezderavanje, povracanje, vristanje plakanje mrznju pižđenje trcanje u 12 navecer da to sagorim plus jedno 15 laksativa odjednom a na kraju rezanje jer sam jos uvijek toliko bjesna da bih si potrgala kozu sa sebe.
i tako 6 godina. zbog cega?
zelim zivjeti. imam 18. zar to ne zasluzujem?
what should i do?
p.s. sorite kaj sam tak gola.
|
