ZNAM: ima jedna mrtva luka
I ko se u njoj nađe
Čut će ujutro pjevanje ćuka
I vidjet će umorne lađe.
Brodovi u njoj vječno snivaju
Kako se brodi,
Al´ njihova sidra mirno počivaju
U plitkoj vodi.
I tako u snovima gledaju sreću,
A plovit se boje.
Na jarbole šarene zastave meću i stoje.
Dobriša Cesarić
Moj prvi post je na temu mrtve točke na kojoj se nađeš i stojiš nepomično i misliš nema te sile koja te može pomaknuti. Dan ide za noći, mjesec za mjesecom, sve ide a ja ko na bovi, ne mrdam. Iako, drugi misle da mrdam. Možda u njima bitnim stvarima ali u onim mojim teško objašnjivim nutarnjim sapetostima ni makac. I tako, stojim na toj bovi, položaj neugodan, tijelo boli, duša ne vidi smisao, natrag ne mogu, put je predug i opasan a ako skočim u more, gotova sam. Tko zna što će me ščapat. I u tom strahu od života i u strahu od smrti ostajem: nigdje. Mislila sam da nema nikoga u blizini, da me nitko ne vidi i ne čuje. I tako sve do jednog dana, kad je naišao ogromni val. Jedan od onih koje ili preživiš ili potoneš i nema te. Preživjela sam val. Taj val je pomeo sve moje 'oslonce'. Istrgnuo je tu bovu i odnio je daleko od mene a ja sam se našla kako plutam na površini mora kojeg sam se toliko bojala. Odjednom sam vidjela i zvijezde i sunce, otvorio mi se sasvim novi svijet. Ma tko li je poslao taj val? Kako je znao kad će ga poslati i da li ću to moći preživjeti? Netko je znao i netko me cijelo to vrijeme promatrao. U tim noćima i danima plutanja pripremao me, iznutra izgrađivao, i sebe ugrađivao u mene da izdržim, i da napokon živim.
lipanj, 2014 | ||||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv