... ili možda ipak na srednjoeuropski (u hrvatskom slučaju naravno katolički) način? Odaberite sami što vam se više sviđa. Kako je Hrvatska od nedavno i formalno u tom toliko željenom društvu ili barem nekoliko koraka nadomak, upravo mi je nevjerojatno da je nedavna izjava gospona političara Jarnjaka izvaljena pred koji tjedan u središnjem Dnevniku prošla kod javnih medija u domaji nezapaženo. Naime, na pitanje novinarke o premaloj zastupljenosti žena u Saboru (naravno po standardima Europske unije – samima nam to nikad ne bi palo na pamet) odgovara pravi hrvatski muž, Domovine sin otprilike: "Pa da, ja ne vidim zakaj žene ne bi doma prije podne skuhale ručak i nakon toga bile aktivne u Saboru."
Sjajna mi je ta slika. Već vidim kako gospođa Kosor, zvana Jaca, javlja gospođi Pusić, zvanoj najomiljenija među pederima i lezbijkama (danas sam naučila da je homoseksualac politički nekorektan izraz), slijedeće: "Čuj stara, daj molim te javi da ću danas kasniti na sjednicu, k vragu ove punjene paprike nikak da se skuhaju, a lijepo sam sve napravila kak si mi rekla... jel to neka tvoja spačka da ja zakasnim, pa ti proguraš zakon onih tvojih... e znaš kaj, više ne uzimam recepte osim od HDZ-ovki, to su ionako jedine prave hrvatice-žene-majke."
A Vesna odgovara: "Čuj stara moja, kak ti misliš u Europu bez kućne pomoćnice? Pa mama i baka-servis ti je zakonom zabranjen u EU, a mi se moramo držati uputa sada više nego ikad."
"Dobro, dobro, nemoj ti meni pametovati, znam ja da si ti u komisiji za ulazak u EU, ali JA sam ta koja ima glavnu kuhaču u ruci, svidjelo se to tebi ili ne-he-he. Uostalom zašto uopće razgovaram s tobom? Idem nazvati neku drugu pouzdaniju kolegicu, nekoga tko se ne gura sa pederima, lezbijkama, Srbima i svim onima koje trebamo zagovarati, a da ni sama ne razumijem zašto... neku dobru Hrvaticu. E, pa da imam ju štoviše u još uvijek aktualnoj koaliciji. Okej, nećemo još dugo zajedno, ali je barem hrabra i zna reći ne kad joj se nešto ne sviđa. Ajde bok i ne petljaj puno dok ja ne zgotovim te paprike."
Zove Jaca gospođicu Petir, poznatiju kao najomraženiju homofobku među političar-kama (voli jasno i glasno reći što misli, čak i po cijenu da bude omražena) i izjada joj se sa paprikama. A Marijana će njoj: "O joj Jaco, pa tak ti treba kad kupuješ te GMO paprike, umjesto da nabaviš od naših seljaka. Istina, trenutno su svi na tečaju za pastire, jer se pokazalo da su totalno nepismeni i ne zadovoljavaju nikakve stručne komunikacijske standarde Europske unije za komuniciranje s ovcama, ali sigurno ima koja bakica koja se ne da u školu i čuva kućno ognjište. Gle, ja ti ne volim ništa preko veze, red je red, ali pitati ću šefa kak je kod njega, ima li nekoga tko bi ti mogao nabaviti koju papriku, naravno sa certifikatom, sve po zakonu, kako već i doliči poštenom seljaku."
Jaca odgovara: "Super, znala sam da se u tebe mogu pouzdati, ajde javi na sjednici da ću kasniti i pazi da ovi liberali i komunjare nešto ne izglasaju dok me nema. Ne volim kad mi kuhaju iza leđa. K vragu i taj ručak, ma ne kuham inače, ali obećala sam Jarnjaku da ću mu pokazati što znači biti uspješna poslovna žena u Hrvatskoj. Nego kad već čavrljamo, čujem da su te pederi izribali. Pa moraš malo naučiti reći stvari u nekim doskočicama, onak da kažeš neku seljačku poslovicu s kojom nisi ništa rekla, a djeluješ jako pametno. Moramo se mi žene dokazivati uvijek više nego muški, znaš kak je. Ako oni mogu reći jednostavno, pa i glupo, mi moramo barem djelovati pametnije – ipak mi upravljamo svijetom, makar i uz štednjak. Nego, ajde idem vidjeti kak stvari stoje s paprikama pa se vidimo kasnije."
Iste večeri mljackajući punjene paprike koje mu je Jaca ponosno dostavila, zbori bivši glavni policajac: "Evo, ako može Jaca, može i svaka druga žena. Kaj hoće sve te grupe zapadno orijentiranih – demokratskih sumnjivaca. Pa lijepo je i sam Papa nedavno rekao kako mi ovdje nismo Balkan, već Europa. Pa mi čuvamo prave temeljne vrijednosti kršćanstva. A zna se da svi imaju jednaka prava u takvom društvu kao što je naše. Žene imaju pravo uz sve ženske poslove raditi i muške, nitko im ne brani. Ak im je prenaporno nek budu kuš ili ostanu doma. Nitko ih ne tjera da se guraju. Tak vrijedi i za sve druge – Homoseksualci imaju pravo vikati o svojim pravima, moraju samo računati da bu ih netko možda zveknul kad tak sami provociraju, pa tko im je onda kriv."
Ovaj zagorski diplomat promovira nepriznatu hrvatsku filozofiju pravica za vse, koja je u korijenima možda čak i iskreno dobronamjerna, ali istovremeno skučena i nerefleksirajuća. Tako je jedan od mnogih hrvatskih političara pokazao kako ih neke teme nadilaze i kako se ljudi koji su u ratu imali važne funkcije i bili u stanju pošteno i odgovorno obnašati funkcije (sasvim osobno ne bum mu zaboravila kako je unatoč Predsjednikovim prijetnjama dopustio da se održi prosvjedni skup za stojedinicu), za neke teme ipak trebaju dodatno obrazovanje ili ih prepustiti onima koji su spremni izaći iz klišea mi Hrvati-katolici i oni neki divlji Balkanci. Po nekoj mojoj logici jedina razlika je u perfidnosti ili zagorskoj profinjenosti komunikacije. Jer ako mi netko kaže da se mogu baviti politikom uz pred-uvjet da sam skuhala ručak (što naravno nije uvjet za muškog kolegu) ili nekog tzv. balkanskog seljačine koji će mi odmah reći: "Ajde gubi se odavde, to nije mjesto za žene", ostaje dojam da je u konačnici razlika vrlo mala.
Ili je to možda onaj mali korak kojim smo bliže Europskoj uniji, barem što se pitanja emancipacije žena u politici tiče – Tko će ga znati. Dosta sam lamentirala, idem podgrijati roštilj kojega je moj kultivirani Balkanac jučer ispekao. Ipak je to muška stvar. Ali sva priprema i naknadno čišćenje i pranje suđa je onaj naučeni i prosvjećeni dio postignut dugogodišnjom školom i radom – naravno zapadnog usmjerenja, zar ste uopće sumnjali? Makar mi uvijek na takvim primjerima padne na pamet jedan stih pjesmice iz pionirskih dana: "To je nama naša borba dala..." Kao što je teško dokučiti gdje geografski prestaje Balkan, a počinje Europa (primjer Splita i Zagreba je još jedan pokušaj takve ne-uspjele podvale), još je teže odrediti granice u unutarnjim svijetovima i glavama ljudske ne-namjerne, naučene prostorne skučenosti. Bez obzira s kojim znakom jednakosti (balkansko=zaostalo, europsko=napredno) se te usporedbe i navodne granice pojavljivale.
|
