Zahvaljujući mom bratiću koji nam je sa svojom boljom polovicom došao u našu morsku oazu, imam priključak na Internet i konačno se mogu malo javiti sa najsvježijim dogodovštinama. Kojih nije manjkalo. Naime, na putu od Zagreba prema moru, točnije pred spuštanjem prema trajektu otkazao nam je kuplung (ne znam hrvatsku riječ), a Savršeni je ostao u petoj brzini na nizbrdici gdje se obično spuštamo u drugoj. Auto nismo htjeli pokušati staviti u neku drugu brzinu, jer bi vjerojatno stali, a pred kraj puta, gotovo pred ciljem to nam se stvarno nije dalo.
I tako smo mi u petoj jurili po zavojima, a Monoperajanka je iz polujurećeg auta iskočila ne bi li kupila karte za trajekt, dok je Savršeni iz auta vikao zbunjenom barbi koji trga karte kako ne može stati i kako ću ja sada za koji tren dotrčati s kartama. Na trajektu smo auto ugasili i pozvali ostatak plemena na otočnoj strani u akciju šlepanja (ovi auto-izrazi su stvarno sve same hrvatske riječi ).
I ekipa se spustila dok smo mi zgurali našeg ljubimca s trajekta. Ali je Savršeni ipak uspio staviti auto u prvu brzinu i krenuti, pa smo se djevojčica i ja preselile kod dede u auto i bili predvodnica Savršenom, koji se u prvoj doveo do naše morske oaze. Kako je to bilo doba noći kada svi s autima jure na magično Zrće, trebalo je smisliti kako zaustaviti promet na raskršću bez policajca.
Pa je deda išao na početak križanja i mahao meni kada je ugledao Savršenog koji nije mogao stati. Onda sam ja zgrabila onaj svjetleći prsluk koji je obavezan u autu i počela s njime mahati na sredini križanja i zaustavljati aute da napravim nesmetan prolaz Mr. Perfectu.
Vesela ekipa je prihvatila igru, pa su se auti počeli zaustavljati, a jedan auto pun mladih momčića se zaustavio i odmah ponudio pomoć sirotoj ženi nasred križanja koja maše nekim lajbekom (ovo je zbog auto-germanskog kontinuiteta).
I sve bi to dobro prošlo da se ispred Savršenog nisu zaustavila dva auta zbog križanja, koja je nakon kraćeg gruntanja zaobišao i prošao oslobođenim dijelom križanja kao najveća manga iz kvarta koja ne ferma živu silu.
I tako je izgledao naš dolazak... O šlepanju i komunikaciji našeg austrijskog auto-kluba sa hrvatskim i dogodovštinama Savršenog u servisu ću napisati uskoro koju, jer to stvarno zaslužuje poseban post.
Do tada jedan morski pozdrav od vesele ekipe iz naše morske oaze, koja se danas oporavlja od jučerašnjeg vrlo uspješnog kuruza-tuluma. Bez brige, nije se slušala, već se samo jela kuruza, što kuhana, što pečena i pjevalo se na gitari do sitnih jutarnjih sati...
Mah-mah
|