moje ljetno veselje. Dakle, vratila sam se sa kratkog i slatkog ljetnog odmora u domaji. Isplivala se monoperajom, zaradila čak i žulj od nje za vrijeme jednog našeg malog maratona. Naime, djevojčica se zbog neurodermitisa nije kupala jer ju je sol po koži previše pekla. Pa smo ju ja i Savršeni vukli u čamcu. I to tako da smo čamac dugačkom špagom svezali sebi oko struka i onda je s monoperajom, a Savršeni bez nje, samo snagom svojih mišića, vukli po moru.
Ili smo je vozili u našem malo većem plastičnom kanuu-krokodilu (Savršeni ga je prefarbao i nacrtao i bijele zube). Ili bih ja plivala kao mala morska sirena kraj njih dvoje u čamcu dok bi Savršeni veslao. Pa bi se izmjenili... Sve u svemu, bilo je prilično sportski, kako i doliči MonoperajAnki .
Selidba u novi stan je idući tjedan. Ozbiljno pakiranje stalno odgadjam jer ne stignem uz posao i djevojčicu. Ali stiže nam pozamašna gomilica pomagača iz domaje.
Blog mi se malo tematski privatizirao, biti će da je to zbog sezone krastavaca pa nemam volje za neke dubokoumnije tekstove. Mora se i moj blog malo odmoriti, ionako mi neki potencijalni čitatelji kažu da su im tekstovi predugački i prezahtjevni.
Pa za kraj jedna od zadnjih ljetnih provala nase djevojčice.
Deda: "Tko ti je kupio tu lijepu haljinicu?"
Djevojčica: "Pa, sama."
Deda: "A otkuda ti novci?"
Djevojčica:"Zaradila sam."
Deda: "A gdje si zaradila?"
Djevojčica:"Pa na poslu. U vrtiću."
Deda: "A što radiš na poslu?"
Djevojčica (već iznervirana djedovim ne-kuženjem funkcioniranja svijeta):"Pa, skupljam novce, kaj bi radila drugo na poslu".
|