11.01.2007., četvrtak
Ljemetija
Budući me http://ljelja.blog.hr/ izvukla iz blog-hibernacije, naziv je posvećen njoj i njezinoj ideji o lancu memetije ili ljemetije, kako sam ju ja nazvala.
Dakle, trebam napisati pet stvari koje još ne znate o meni. Kako pišem zapravo od samih početaka postojanja Blog.hr, nadam se da nešto neću ponoviti:
1. Proust je moj prvi književni izbor
2. Mak, vruća čokolada i pečeni kesteni moja jedačka opsesija
3. Ples (plesala dugo klasičan balet i moderan ples) moj tjelesni izričaj
4. Unca fibre od Gibonnija mi ukrala neke tekstove iz glave
5. Tražim ponovno svoju divlju-kreativnu stranu i mičem sve što onečišćuje moju rijeku stvaranja (nešto kao doba aktivne hibernacije)
Pet aplikacija koje su mi promjenile (ja bih ipak rekla utjecale) na moj svijet:
1. http://hajducica.blog.hr/ - Bila je prva koja mi je ostavila komentar i otkrila me, obje smo u Austriji i mame... jako je draga i ostati će mi u tom sjećanju, iako više nije često na blogu
2. http://gusarskabanda.blog.hr/ - Još jedna gastička sa čitavom bandom muškaraca, vrsna kuharica, budistica, fotografkinja, spisateljica, vidateljica rana (poznaje biljke)... žena-zmaj
3. http://juliere.blog.hr/ - i još jedna u dijaspori, ali ne germanskoj, već romanskoj. Bliska po stavovima, prava Dalmatinka po temperamentu, iskrena i sofisticirana, obrazovana i istančanog osjećaja za razne stvari, pa tako i za fotografiju
4. http://pegy.blog.hr/index.2.html - Jedna iz domaje koja mi je često bliska po stavovoma, a ako nije onda mogu kulturno, argumentirano i tolerantno raspravljati s njom. Iskrena, otvorena, bistra i osoba sa izgrađenom savjesti
5.http://jja.blog.hr/...hm, slučajno ili ne, ali još jedna Hrvatica u germanskom govornom području. Izabrala je kozmetiku kao glavnu temu svog bloga, ali odmah se otkriva i puno više o njoj... neposredna (izravna), otvorena i iskrena, a opet nekako diskretna. Muž, prijatelji, djeca... u svakom slučaju uvijek spremna pomoći i ne smatrati to nekim sredstvom za trgovinu.
Nisu to svi, naravno, ali morala sam odabrati pet.
Kaj dalje ljeljo? Moram gibati...
|
- 18:08 -
Komentiraj (16) -
Isprintaj -
#
03.01.2007., srijeda
Sretna 2007!
Evo i mene konačno, malo kasnim sa čestitkom, ali kažu da za dobre želje nije nikad kasno. Vratili smo se doma (u Beč) iz domaje (maminog i tatinog rodnog Zagreba) i odmah na proslavu. Ovo u zagradama sam navela zbog zadnje gastičke djevojčicine provale. Naime, njezin bratić (hrvatski Adrian Mole) je silom htio čuti što će odgovoriti na pitanje: "Jesi li ti Austrijanka ili Hrvatica, gdje si se rodila?", na koje mu je ona uredno odgovorila da je došla iz maminog trbuha i tamo je njezin dom...
A sad natrag na proslavu... Nisam baš bila u nekom posebno slavljeničkom raspoloženju, ali dobra ekipa, naše djevojčice i predponoćni djelomični (ipak smo mi jedna fina familija) striptiz Savršenog su me oraspoložili.
Naši prijatelji Austrijanci žive na rubu grada u jednom lijepom zelenom dijelu Beča u kući sa vrtom, pa smo imali lijep pogled na sve moguće vatromete, a i sami u dvorištu odradili rakete i petarde (unatoč mojim zapomaganjima, jer ni uz sav slavljenički trud ne razumijem smisao tih bezvezeglasnopucajućihspravica).
Prigodnu glazbu je nasnimio naš Mr. Perfect, pa smo se iščagali tako da se još oporavljamo masažama, plivanjem i sl. rekonvalescentnim akcijama. Poznavajući naše drage domaćine, za klopu smo se dogovorili da ju sami dofuramo, tako da je iz Hrvatske na stolu jedne austrijske obitelji bila francuska i grah salata (bez odojka), sarmica (pileća i klasična) i hrvatski kolači (prigodnih naziva mađarica i sl).
Naime, ljude ovdje (pogotovo mlađe) uopće ne dotiče ona poznata i već u medijima i želucima isprežvakana hrvatska prehrambena megalomanija. Gosti koji su navratili kratko na našu proslavu su prije toga bili vani na večeri, a naši su domaćini napravili dva hladna predjela za koja bi vjerojatno svaki prosječni (što god taj izraz značio) Hrvat puknuo od smijeha s upitom: "Dobro, a gdje je sad stvarno klopa?".
Curke (naša djevojčica i njihova) su najviše uživale u nekakvim konfetima koje se nekim mehanizmom odjednom ispucaju u zrak.
Nakon prvog šoka od rakete u dvorištu, naša se mala veseljakica i zabavljačica hrabro uputila van i rekla kako se ništa ne boji i baš želi biti vani i gledati ta sva čuda.
Nakon ponoći smo odigrali i jednu navodno tradicionalnu igricu, čiji naziv sam uz najbolju volju da zapamtim, ipak pod utjecajem šampanjca zaboravila. Naime, razni simboli koji donose sreću (prase, potkova, zvono) od olova se na posebnoj žličici rastope iznad plamena svjeće i odmah nakon rastapanja bacaju u posudu s vodom. Tada se u vodi stvore razni oblici i ovisno o izgledu imaju posebno značenje za tu čitavu godinu. Djevojčica je dobila nedvosmislenu kapljicu koja znači sreću, ja nekog zmaja koji znači agresivnost i promjene (čuvajte me se), a Savršeni je izjavio kako želi novu ljubav sa starom ženom, pa sam od te izjave zapravo zaboravila što je dobio, a sada nemam namjere tražiti ta hladna oružja koja smo ponijeli sa sobom za sreću.
U Novu smo ušli bez dude za spavanje, tako da nam spremanje u krevet još teže pada. Pa smo mi tako u dva poslije ponoći već snivali gurajući se na madracu za goste, dok nas je djevojčica uredno uspavljivala.
Nadam se da ste se i vi svi lijepo proveli, jako sam se razveselila svim čestitkama i svima vam se zahvaljujem. Nisam u nekoj formi i ne pišem puno, moram se posvetiti drugim stvarima (najprije sebi), traženju posla i rješavanju nekih osobnih domaćih zadaća.
Zato molim da se nitko na naljuti ako nisam odgovorila na posebno poslane mejlove odmah, ali učiniti ću to i bez povoda Nove Godine, kad-tad.
Ono što vam svima od srca želim u ovoj godini je da ne zaboravite na sve one stvari i ljude koji vam pomažu da budete sretni. Jedna od tih stvari je i blog, sa svim ljudima na njemu. Pa vam želim uspješnu blogersku 2007!
|
- 13:02 -
Komentiraj (21) -
Isprintaj -
#
|
