Meanwhile in Maury
četvrtak, 26.09.2013.
This is gorgeous!
Krevet, deka, kombo paracetamola, vitamina C, čajeva i limuna kao krajnji ishod napornog vikenda.
U petak smo dobili slobodni dan da se posvetimo svom projektu. Naime, jednom smo prilikom pitali Boba kakav je Macabeu, sorta specifična regiji koje u svakom vinogradu ima po koji trs. Odvratan, rekao je. Ponudio nam je inoks tankove, bačvu, sve enološke preparate i grožđe da napravimo vinifikaciju i pokušamo sebe (i njega) uvjeriti u suprotno. Pitanje koje je po logici stvari uslijedilo, bilo je kako to točno izvesti. Guglanje nas nije dovelo do neke značajne spoznaje. Saznali smo da je ova sorta, u Španjolskoj zanana kao Viura, vodeća u bijelim Riojama, koje me nikako nisu oduševile dok sam ih u nekoliko navrata kušala, kao i jedna od sorata Cave. Dalje, Ribéreau-Gayon i ekipa u svom Handook of Enology, svojevrsnoj Bibliji vinarstva, svrstavaju Macabeu u skupinu sorata koje daju neutralna bijela vina, uz prilično neugledno društvo (Ugni blanc, Airen i sl.). : ''Ova vina cijene se prvenstveno zbog svoje karakteristike da gase žeđ.(...) Specifična sortna aroma, kao ni eksperesija terroira, ne očekuju se u ovim bijelim napitcima.'', navode autori.
Kako nas ni jedan od ovih obeshrabrujućih navoda nije poljuljao u namjeri da napravimo opako dobro vino, Clarisse i ja smo svom popisu grožđa kojem pratimo dozrijevanje dodale i, kako ga od milja zovemo, naš Mec. U međuvremenu smo prodiskutirali o svojim vizijama i opcijama; od hladne maceracije, preko inoksa, do fermentacije u bačvi. Zaključili smo da je spreman za berbu u petak, posudili smo trošni stari kombi i krenuli u akciju. Ubrali smo puno manje grožđa nego što smo očekivali. Izgleda da je netko taman prethodno poslijepodne ogolio trsove s nekoliko parcela. Dobro smo ga ohladili, izmuljali, no ne i runjili, zasumporili, isprešali i stavili na hladno. Nakon debourgabea, dobili smo 250ak litara obećavajućeg mošta sa zanimljivim notama tropskog voća, uglavnom ananasa i više no natruhama citrusa. Zagrijali smo ga i inokulirali, a fermentacija nam je već krenula pa je pratimo i veselimo se ishodu.
Vozikamo se i beremo grožđe.
Najinterensantnije od svega bio je naš različit pristup proizvodnji vina. Australka nam je priznala da je bila malo nervozna jer smo improvizirali, a za nju je vinifikacija proces koji treba maksimalno kontrolirati. Po defaultu je htjela primijeniti sva moguća enološka sredstva, od kojih se nikako ne bi zaustavila na vinskoj i askorbinskoj kiselini, enzimima, nutristartu, bentonitu i pvppu. Britanci su brijali po dizajnu i marketinškim mogućnostima sličnih vina, a Francuskinja i ja smo bile prilično cool sa svime. Ona bi vjerojatno, da se samo nju pitalo, koristila neku prastaru drvenu bačvu i prirodne kvasce, a jedino na čemu sam ja inzistirala bilo je dokiseljavanje. Eto, Međimurka na jugu!
Ekipa iz vinarije se skupila oko preše i našeg Macabeua. Debourbage.
Nakon radne akcije trebalo je proslaviti zadnje sate moje prve četvrtine stoljeća. Michael, novi frend Novozelanđanin, koji je već godinama travelling winemaker u punom smislu te riječi, nam je pripremio večeru i blind tasting. Nisam sigurna koje je bilo bolje! Otvarala su se vina koja smo kupili na Foire aux vins. Naime, iz godine u godinu o otprilike ovo doba francuski supermarketi organiziraju rasprodaju vina. Oko toga treba zbilja dobro pripaziti; pruža se mogućnost da se proizvođač riješi zaliha koje nisu baš nešto, a dućan vina skladištenog u suboptimalnim uvjetima. Međutim, ako se uzme malo vremena ili, još bolje, poznaje vinarija ili vino, može se zbilja dobro proći. Michael se pobrinuo da izvučemo maksimum, poslije čega smo, dobro zagrijani, izašli – a gdje drugo nego u Cafe. Bilo je izvrsno! Skupila se sva ekipa koja okolo kampira, većinom muzikalni Španjolci koji su raspaljivali po svojim gitarama i bongosima, okruženi rasplesanim zgodnim curama. Infiltirirali smo se u ekipu i totalno uživali!
Britanski par having a ball
U subotu sam organizirala dinner party povodom svog rođendana. Na grane lipe objesili smo svijeće, od dviju daska i stalaka napravili stol za 12ak ljudi prekriven bijelom plahtom u funkciji stolnjaka, a kao centralna dekoracija poslužio je trs koji je Clarisse odvalila kombijem tijekom naše berbe Meca. Svi su bili jako dragi i pažljivi. Michael je preuzeo ulogu glavnog kuhara, Matt, koji je godinama radio kao sommelier, nas je posluživao i diskretno pazio da nam ništa ne nedostaje, a Lydia je nas je sve oduševila svojim desertom. I dok smo se svi razbacivali komplimentima za njezinu 'dekonstruiranu tortu', nonšalantno nam je objasnila da je kao tinejdžerica odlučila privremeno napustiti školu i preseliti se u Nizozemsku. Tamo je radila slastice u kuhinji poznatog chefa, čije ime ja naravno ne znam, ali tip je očito faca i glavni je u engleskoj verziji Masterchefa. Savršen dojam cijele večeri upotpunio je jam Nica na violini i Thea na gitari.
Fotka s partija
Nakon dvije neprospavane noći opuštali smo se uz rijeku. Theo, Max, Nico i njegov pas Gypso (našao ga je kraj ciganskog kampa u Angeru) pokazali su mi divna kanjona, iliti gorge-a. Prvo smo se uputili na rijeku Agly kraj Tautavela, gdje kristalno čista voda vrluda kroz zanimljivu geomorfologiju i potom formira jezerce gdje se može plivati. Oko jezera kampiraju berači grožđa, a atmosfera je skroz slična onoj od petka u Cafeu (reagirali smo samo na prvu golu osobu koja je prošetala kraj nas). Izležavali smo se, hladili u rijeci, sunčali (da, ovdje je još uvijek 30ak stupnjeva!) i promatrali ljude kako se penju po stijenama.
Gorge de Gouleyrous kraj Tautavela
Poslijepodne smo se skoknuli do Gorge de Galamus, divljeg i većeg i sve u svemu impozantnijeg od prethodnog. Vozikali smo se uz rubove litica s otvorenim prozorima i glazbom na maksimum, prošetali naokolo i posjetili malu u kamenu isklesanu crkvicu. Na ulazu u crkvu stajala je ploča na kojoj je bio popis svih kojima zabranjen ulaz. Osim kupača, ljudi s neprikladnom odjećom, kućnih ljubimaca i ostalog uobičajenog, iz nekog su razloga bili navedeni i speleolozi. Dodat ću samo još koju fotku i napomenuti da smo skroz izlizali 'this is GORGEous!' foru.
Litice kanjona i detalj iz crkve u koju je zabranjen ulaz speleolozima.
Nije ni čudo da sam se od neispavanosti i intenzivnog vikenda prehladila. No, nemam vremena biti bolesna! Jučer je napokon počela berba Grenacha gris, koja kasni točno mjesec dana. Grožđe se polako sprema u hladnu komoru i čeka daljnju preradu, a uskoro bi trebali početi i sa crnjacima. Mada, mislim da unaprijed znam koje mi je omiljeno vino dvijeitrinaeste. Naš Mec, naravno!
Nego, jesam li spomenula da Mec u slengu znači frajer...? =)
