...
02.01.2007. u 18:30 | K | 1 | P | # | ^
...moj kutak pod nebom...
Siječanj 2007 (3)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (8)
Listopad 2006 (10)
Rujan 2006 (19)
Kolovoz 2006 (11)
Srpanj 2006 (5)
Lipanj 2006 (4)
Svibanj 2006 (11)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...ostaviti svoj trag pod suncem,na zemlji...ostaviti svoj trag na netu...
To accomplish great things,
we must not only act,
but also dream;
not only plan,
but also believe.
Anatole France
...moj drugi blog...
...ostaviti svoj trag na kameenu...
J. tebi...
I love thee to the depht of the ocean!
And as high as the last star in the universe!
To the drepth and height my soul can reach!
My heart is like a rainbow shell that paddles in the calm sea of our love!
I love you my angel!
...bez glazbe ne zivjeti...mastu koristiti,setati tim dugim hodnicima uma,u kojima nema pravila i gdje je sve moguce...a ovo je moj kutak pod nebom gdje su pjesme posvecene mom andjelu...mojoj srodnoj dusi...mom J.
...prosecem njihovim koracima pod zvjezdanim nebom...
Peaces of dream
..sto na srcu lezi..
zvuk_usana
Ljubavne pjesme
...suze Ljubavi...
GaMe OvEr...
...siteovi...
Webcam-pogled na more:-)
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
my msn space
CroTalk.com
My Space Layouts
My glitter space
TriMudraca
Tutor.blog
Graphic-hub.com
Hosting slika
RadioBlog
Tolkien portal
UPFCroatia
Preslatkih igara ima,za odmoriti se od svega...
"...to su slavoluci..."
Dobriša Cesarić...Ljubavno predvečerje
Kako su lijepi oblaci,te tmine
Igračke vjetra,što nam draga lica;
Preneraženi njinim čudnim žarom,
Odlijeće k njima jedno jato ptica.
Nenaslućene otkriva mi tajne
Taj predvečernji trenut,koji zgrnu
Sve blago čežnja u oči ti sjajne,
Sav miris ženstva u kosu ti crnu.
O,sada shvaćam svijetli osmijeh neba!
Tajanstven govor drveća i trava
U skladu je sa kucajima srca --
I ponad sviju to je java.
Samo sam srce,samo toplo srce,
I sve je sreća što mi oči vide,
A ti trenuci -- to su slavoluci
Kroz koje ljubav u trijumfu ide!
Pablo Neruda... Ovdje te ljubim
Ovdje te ljubim,
U tamnom borju vjetar se raspliće.
Svjetluckanje mjeseca iznad nemirnih voda.
Jednaki dani idu, jedan za drugim hita.
Razbuđuje se magla u likove što plaču.
Srebrni galeb od zapada se otkida.
Ponegdje neko jedro. Visoke, visoke zvijezde.
Ili crni križ nekog broda.
Sam.
Kad kada osvanem, a duša mi bude vlažna.
Zvoni i odzvanja daleko more.
To je luka.
Ljubim te ovdje.
Ovdje te ljubim i zalud te obzorje skriva.
Ljubim te premda je sve ledeno oko mene.
Kad kada moji poljupci odlaze s lađama teškim
Koje putuju morem tamo gdje stići neće.
Znam, već sam zaboravljen ko ova stara sidra.
Kejovi još su tužniji kad uz njih pristaje veče.
Život je moj umoran od uzaludne gladi.
Ljubim ono što nemam. Oči su tvoje daleke.
Moja se dosada bori sa sporim sutonima.
Mjesec u pokret stavlja svoje divovske sne.
Tvojim me očima motre one najveće zvijezde.
I kako ja te ljubim, tako u vjetru borovi
Svojim igličastim lišćem ime ti pjevati žele.
Nepoznati autor...I sve nestaje
Nitko mi tebe oteti nece
Jer noc se moja tvojom zorom
budi...
I nestaje
Ja trcim i nedam se,ja se borim,
kao svjetlo neba kad munju stvara
I kazem sebi:samo neka traje
Jer ljepota ova s tobom ima smisla
Pa ako sam i tebi samo malo dao
Ako je tako onda se ne budi
Snivat cemo svijet,uzivati u ljepoti,
I nitko mi tebe oteti nece
Sve traje i nestaje
I ako je tako,ni mene ne budi!
Paul Verlaine...Oprez
Daj ruku,ne disi i sjednimo tako
pod to silno stablo gdje lahori mriju
uzdisuc u sivim granama sto sniju
dok ih blijedi mjesec miluje polako.
Oborimo pogled dalje,puni mira.
Bez misli,sanjajmo.Sto hoce nek cine
sreca koja bjezi,ljubav koja gine
i kose nam sto ih sova krilima dira.
Ostavimo nadu.Tiha i obzirna
neka nam dusa bude i dalje prozeta
smrcu sunca,dahom predvecerja mirna.
Sutimo sred ovog spokoja nocnog:
nije dobro kada netko u snu smeta
prirodu,tog nijemog i okrutnog boga.
A.D.Lamartine...Jezero...
...
Zar sve je prošlo?I da nikad se ne vrati?
Zar od svega neće ostat ni najmanji trag?
I vrijeme što ga ote,neće l´opet dati
Čas taj,tako drag?
O vječnosti,o prošlosti,gdje vaša tama
Sad skriva naše dane,recite mi bar!
I hoćete li ikad zanos vratiti nama,
Taj oteti dar?
O jezero,o spilje,mračna šumo,stijene,
Vas vrijeme štedjeti i pomladit ima moć!
O prirodo,sačuvaj barem uspomenu
Na tu divnu noć!
Pa bilo to u tvome miru ili buri,
O jezero,u humku ko stijena plast,
U tamnoj vodi tvojoj gdje borovi suri
Gledaju svoj rast!
Pa bilo to u lahoru ili treperenju lista,
U šumu vode što ga žal udvaja tvoj.
U zvijezdi srebrnoj što na tvom valu blista
I sjaj motri svoj!
I neka povjetarac,trska što se njiše,
I zrak tvoj ugodan ko mirisava so,
Nek progovori,što čuje,vidi,diše:
˝Ljubav bješe to!˝