Evo, inače ne pišem novi post nakon što sam jedan jučer objavila, al ovo je hitan slučaj! Sve je počelo u nedjelju...Trčala sam uz stepenice i, pala. A što je najsmješnije, ozljedila sam samo PALAC na ljevoj nozi. Ajme ja ću poludit! I niš počeo me bolit. Pa me bolio sve više i više... I više nisam mogla normalno hodat, tako da nisam trebala u školu!jeeeeeeeeeee...Al sve me više bolilo pa sam orala u bolnicu da vide šta mi je. I pokazalo se da je slomljen. Dođem ja kod jednog doktora i počne on tamo nešto s*at (ne prostačim) da slobodno idem u školu, S GIPSOM!, A mi se stalno selimo sa kata na kat. Al ok,otišla sam u gipsaonu, ajme koja riječ, i stavili su mi gips do negdje 10 cm ispod koljena. I sad ne moram u školu 2 TJEDNA!!!!!!!!!!!!!Ajme toliko sam sretna da ću poludit.I još da odgovorim na jedno pitanje: Ancy, skupilo se svega u meni da sam to orala hitno izbacit ( a pošto nemogu u wc školjku, morala sam ovdje... Pa tako netko me blatio pred razredom, sigurno znaš tko, al ne govori jer sam bila tako ljuta da bi se mogla opet naljutit. Al sumnjam, uz ovaj godišnji teško...A sad na kraju jedna vrlo ljepa pjesma u kojoj se pronalazim i koja je i u boxu među ostalima. Pozdravljam vas sve (ako vas ima ). Ciao

S CLUB 7-NEVER HAD A DREAM COME TRUE

Everybody's got something they had to leave behind
One regret from yesterday that just seems to grow with time
There's no use looking back or wondering
How it could be now or might have been
Oh this I know but still I can't find ways to let you know

I've never had a dream come true
Till the day that I found you
Even though I pretend that I've moved on
You'll always be my baby
I never found the words to say
You're the one I think about each day
And I know no matter where life takes me to
A part of me will always be with you

Somewhere in my memory
I've lost all sense of time
And so my road can never be cos yesterday is all that fills my mind
There's no use looking back or wondering
How it could be now or might have been
Oh this I know but still I can't find ways to let you go

I've never had a dream come true
Till the day that I found you
Even though I pretend that I've moved on
You'll always be my baby
I never found the words to say
You're the one I think about each day
And I know no matter where life takes me to
A part of me will always be

You'll always be the dream that fills my head
Yes you will, say you will, you know you will
Oh baby, you'll always be the one I know I'll never forget
There's no use looking back or wondering
Because love is a strange and funny thing
No matter how I try and try I just can't say goodbye
No no no no

I've never had a dream come true
Till the day that I found you
Even though I pretend that I've moved on
You'll always be my baby
I never found the words to say (words to say)
You're the one I think about each day
And I know no matter where life takes me to
A part of me will always be
A part of me will always be with you

ponedjeljak, 03.03.2008.

Kad ti prijatelji okrenu leđa...

Često se pitam, zašto baš ja uvjek patim? Zašto se zlo uvjek događa meni?
Zašto je tako teško naći iskrene peijatelje? Zašto su mi prijatelji okrenuli leđa? Probat ću odgovoriti na ta pitanja u ovom postu...
Zašto baš ja uvjek patim?
Na ovo pitanje nemam baš neki spremljeni odgovor. Vjerojatno patim zbog okoline u kojoj se nalazim... Neznam... Stvarno mi je teško živjeti kako živim. Posvuda laž, sebičnost, mržnja... Sigurna sam da ima još ljudi kao ja, koji pate... Ali šute...I ja šutim... Ali, pazite što vam sada govorim: Jednog ćemo dana, mi tihi patioci, promjeniti ovaj zao svijet nabolje...A možda patim zbog sebe. Možda se nekome nesviđam onakva kakva sam... Možda se nekom nesviđam zato što nisam zla, ne lažem, i ne okrećem drugima leđa... Ako je tako, mrzite me, šta ću vam ja, jer ja se ne mjenjam...
Zašto se zlo uvjek događa meni?
Ni na ovo pitanje nemam baš neki odgovor... Možda mi je zlo zapisano u zvjezdama, ili...
Zašto je teško naći iskrene prijatelje?
odgovor je jednostavan- zato što su na PRAGU IZUMIRANJA! Iskrenih je prijatelja malo, sve manje i manje. Naći iskrenog prijatelja je kao naći iglu u sijenu...
Zašto su mi prijatelji okrenuli leđa?
A neznam, pitajte njih... A šalim se, naravno. Odgovorit ću i na zadnje pitanje. Nisu mi prijatelji okrenuli leđa. Oni mi NISU prijatelji jer da jesu nebi mi to napravili. oni su, kako ih ja zovem, prijatelji samo kad im odgovara, a kad ne možeš i krepat šta se njih tiče... Ako se netko možda prepoznao u ovome, nek zna da me povrijedio. I nek se ne kaje jer je za kajanje kasno. Neću reć šta je bilo i tko mi je to napravio. Previše sam bolja od njih da bi se spoštala na njihovu razinu. Sa zadovoljstvom ću ih ostaviti Bogu pa nek im oprašta, jer neznam mogu li više opraštati, previše sam toga već oprostila... Jedva čekam novi dan, da mi sunce obriše suze sa očiju, a svježi povjetarac otpuše zlobu i tugu daleko, što dalje od mene...

CoMMeNtS (4)PrinT #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.