z.l.e.v.A.n.k.a.

I tak sam vam ja, ZlevAnka, diplomirala.
Bilo je lijepo, sunčano jutro kad smo krenuli na put za Osijek.
Ja, ZlevAnka, sestra Dašenka, otac Duško, majka Ćuturica i dečko Žellimyr.
Moj dečko.
Sestra je još premlada za dečka, pa ga zato nema.
Bio bi to prevelik udarac na njezine nježne godine.
Dakle.. krenusmo u divnu pustolovinu ranim jutrom oko 4h.. dođosmo tamo oko 13h..
Sve je prošlo u najboljem redu, sve po propisima.
Tamo gdje je bilo ograničenje 20 zbog radova na cesti, otac je vozio 19 km/h (opreza nikad dosta, nikad se ne zna), a mi smo izašle i malo protegnule noge hodajući kraj automobila.
Otac i dečko su se jako dobro slagali.
Pošto smo došli na fakultet, dobili smo naljepnice na kojima je pisalo naše ime.
Svatko je imao svoju naljepnicu na koju je napisao svoje ime.
To je bilo jako kul i osjećala sam se kao kraljica.
Imam najljepše ime!
Imala sam skroz presexy divnu šarenu žutu haljinu bez rukava, malo se vidi i grudnjak.
Hihi.
Naravno, friško opranu dugu, bujnu kosu koja nikad nije tretirana nikakvim kemikalijama.
Sto posto prirodna, bez ikakvih boja, laka, pjene, ravnanja, peglanja, minivala..
Sve kako treba.
Sestra je imala tamno crvenu jako otvorenu haljinu, sve joj se vidlo!
Ljudi moji, pa kak si je to uopće mogla staviti na sebe?!
Do Osijeka je imala neku vesticu gore tak da nismo ni znali kaj je odjenula, ali čim smo došli, skinula se.
Isuse, dok smo mi to vidli, došlo nam je pol dvanaest!
Ali dobro, podigla je kosu, tak da baš nije izgledala vulgarno.
Tak jako.
Ima i naočale pa odaje dojam inteligentne ljepotice.
Ja sam "sestra s lijepim osmijehom" - kad nas opisuju (iako i ja imam naočale, no, budući da sam ja prva diplomirala ZNA SE da sam i lijepa i inteligentna).
Znam da sam lijepa, iako mi to ljudi baš i ne govore.
Ali znam da to misle jer često osjećam poglede na sebi.
Na cesti, na faksu, kad se vozim u tramvaju..
Često.
Čak i u trgovini kad nemam šminku!
Tu na slici sam jako našminkana pa me možda ne prepoznajete, ali to sam ja.
Ova što maše.. djevojka lijepog osmijeha, s desne strane.
Sestra stoji kraj mene.
U vulgarnoj haljini.
Nisam uslikala majku i oca jer je to ipak bio moj dan.

Hm.. moj dečko je vrlo "asocijativna osoba" (posudila sam izraz od Ja san Duje isSplita) i vrlo se ekscentrično oblači.
Ima svoj stil i zato ga volim.
Najviše voli plavu boju i obožava nositi kape.
Ne znam zašto, a ima tako lijepu bujnu kosu..
Ali dobro, glavno da on ima svoj stil.
Inače, bavi se trčanjem i često je u svojim trikoima.
Kaže da mu je u njima najudobnije.
Voli kad mu vjetrić hladi jaja.
Ja se neću miješati, jer on valjda najbolje zna što mu paše.
Tako je on obukao novi dres plave boje s detaljima bijelog.
Vrlo je atletski građen i to voli pokazivati, hihi, ja se ne bunim.
Kad ga vidim, ufff.. ne smijem ni napisati na što sve pomislim..
grrrrrr..
Zove se Žellimyr i devet je godina stariji od mene.
Ovaj ipsilon i duplo L je uzeo zbog umjetničko-poslovnih razloga i zato da izgleda kulnije.
Iako je nemoguće izgledati kulnije od ovoga kako izgleda.
On je pravi Apoljon!

Razmišljali smo i odlučili se zaručiti.
Nakon toga smo opet razmišljali i dogovorili se za datum vjenčanja.
Poslije smo opet željeli razmišljati i shvatili da nam treba neki plejs tu stej.
Odlučili smo kupiti jednu divnu novoizgrađenu vilu koja se nalazi malo izvan našeg sela.
Blizu Hollywooda.
Tako je prodavač rekao.
A i natpis se vidi iz spavaće sobe.
Joj, jedva čekam da vidim nekog poznatog (Brad Pitt, Angelina Jolie - da se naši klinci igraju s njihovima, Steven Segal i Jean Claude Van Damme.. oh!)
Već mi udovi drhte!
Odmah ću ih pitati za autogram i ići na kave tamo!
Prekrasna je ta naša vila..
Ljepša od one Ville Marie, sto puta!
Ma sto dvadeset sedam puta!
Velika, dugačka, ima puno prozora (uf, već se vidim kako ih perem).
Ispred vile je veliki travnjak gdje ćemo s našom djecom igrati nogomet i druge sportove, ponekad se igrati lovača ili pak trenirati trčanje.
Moj dečko (tad će već biti muž i otac moje djece) će im biti trener.
Baš smo to lijepo zamislili.
Iza vile je vinograd (iliti gorice) koji ćemo njegovati i proizvoditi najfinije domaće vino.
Već imamo jednu knjigu o tome kako postati vinogradar, tako da mislim da neće biti problema.

Imat ćemo i kućnog ljubimca, mačku.
Ne ovu Micu koju sad imam, nego jednu drugu koju sad imam.
Stavit ću vam njezinu sliku, ali sam joj morala izbrisati oči da ne bi bilo problema kasnije.
Znate, nije se lijepo povlačiti po medijima.
Dakle, ova mačka se zove Maca (morali smo joj dati tako skroz drukčije ime jer bismo se inače zabunili) i voli jesti.
Uzor u životu joj je Garfield, pa tako najviše voli lazanje i ljenčarenje.
Drži ju moja rođakinja Dušanka - na slici.
Najvjerojatnije ćemo Macu uzeti u vilu.
Jako ju volim, ne stvara probleme i uvijek ju možeš naći gdje si ju ostavio.
Ne penje se po zavjesama, ne skače na stol, u biti, baš i ne hoda previše, najviše voli ležati na terasi i gledati kako trava raste.
To joj je strašno uzbudljivo i ne voli kad ju ometamo.
Glavno da je kraj nje posudica s hranom i vodom.


Eto, to je to.
Ja sam popularna u svojem selu, prva sam diplomirala, pobogu!
Nemojte mi jako zavidjeti na savršenom životu da ne bi dobili ječmenac na oku.