Stajala sam na peronu devet i tri četvrt. Neprestano sam pogledavala na sat…
Jedva sam čekala da ga vidim… Mia je stajala par metara dalje od mene i
pospano se naslonila na zid, kao i obično došle smo sat prije vlaka
i ovaj put smo bile prve… Njeni roditelji nas nisu mogli ispratiti pa smo bile same.
Odjednom neko mi je nježno stavio ruke na oči. Prepoznala sam ga, mislim njega bi prepoznala među tisuću drugih… ¨Demian! Konačno!¨ uzviknula sam, samo me lagano
okrenuo prema sebi i poljubio…
¨Znaš kako si mi falio!¨
¨I ti meni, naravno¨ slatko se nasmiješio i okrenuo prema Mii
¨Šta je tebi da si tako kisela?¨ samo ga je pogledala i zatvorila oči…
¨Ma ona se sinoć pakirala cijelu noć! Mislim da je deset puta raspakiravala torbu¨
pa to je vjerojatno bila jedina stvar koja mi je kod Mie išla nevjerojatno jako na
živce. Imala je jako puno odječe i sinoć se neprestajno predomišljala šta da ponese…mislim kao da joj ne mogu poslati poslije ako nešto zaboravi…
Nakon nekog vremena svi moji prijatelji (hm-bolje ih je nazvati pristašama da mi Voldemort nije bio otac ne bi mi se ni približili..) su bili sa nama na peronu i vlak je ubrzo stigao tako da smo se ukrcali da nađemo što bolje odjeljke. Čim smo sjeli Mia je zaspala. Anthony je počeo
bljezgarati neke gluposti (kao da ga je itko slušao) sve dok ga Hanna nije začarala.
Mislim svi smo jedva čekali da konačno opet možemo koristiti čarolije…
Vrijeme je brzo prošlo, Mia se probudila samo pet minuta prije izlaska i zaključila da izgleda
kao da ju je pregazio zmaj... Na razvrstavanju je sve bilo kao po običaju… dobili smo par novi klinaca… i onda je došao red na ravnateljicu da objavi novost, u Hogworts nam dolazi novi učenik kojeg će sada razvrstati… Predstavila ga je kao Kurta Helliya, sjeo je na stolić
i stavila mu klobuk na glavu, sekundu kasnije već je bio Slytherin… pozdravili smo ga pljeskom on se nasmiješio i prošao pogledom preko stola, čim je opazio mene namrštio se i vidjela sam mu mržnju u očima. Ma super, na ovo sam bila navikla od Gryphindora ali od nekog iz našeg doma? A uostalom on nije mogao znati kakva sam ja! I kako je odmah znao da sam ja kćerka Lorda Voldemorta? Kada smo krenuli prema domovima nisam ga više vidjela.
Čim smo ušli u društvenu većina ih se pokupila na spavanje dok sam ja ostala u društvenom i čitala. Nisam ni primijetila da sam ostala sam kada sam čula nečiji tihi i promukli glas
¨Amy… konačno se upoznajemo.¨ naglo sam se okrenula i iza mene je stajao Kurt i zlobno se smiješio. Digla sam se i posegnula za štapićem… on se samo nasmijao i slegnuo ramenima
¨Nemam se namjeru boriti Amy… samo sam ti došao reći da ćemo te ja i moji pristaše uništiti!¨
¨Tvoji pristaše?¨ nasmijala sam se ako nisi primijetio tek si danas došao u školu i šta si već našao nekog tko bi mi se protivio??¨ prostrijelio me pogledom i nasmijao se
¨Joj ti si tako glupa… tako beznadno glupa¨ okrenuo se i otišao. Ostala sam stajati sa ispruženim štapićem… zar je on znao nešto više od mene? I kako mislim ipak je on bio novi učenik i zar me netko još ovdje toliko mrzi da bi me pokušao ubiti?
Drugi dan sam to ispričala Demianu
¨Hm… pa ako želiš ja ču mu malom lekcijom nabiti u glavu da ti se više ne približava…¨
¨Joj ma ne…mislim nevjerujem da bi mi se mogao suprotstaviti ipak je on tek 4. razred…
ali me zanima šta je mislio pod tim ja i moje pristaše…¨ Demian se nasmiješio
¨Ma mali je retardiran…mislim svi Slytherini te ili obožavaju ili ti se ne usude suprotstaviti¨
Da… pretpostavljala sam da je tako ali sam ipak osjećala da ovdje ima još nečeg…
Samo čega?

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.