subota, 16.09.2006.

Varoš

oproštaji su teški.mrzim opraštanje.od ljudi,od kvarta,od grada.dramatiziram?možda,ali...to je po varošku :)
sinoch je bio moj posljednji dan rada u brava.nema više.nikad.što sam ispekla sendvicha i hambija sam ispekla.starci su danas sve kompletno razmontirali. :'(
no,hvala bogu,pošteno se proslavilo!u četvrtak sam popila previše jegera.ili nikad nie previše?? :D lol
a sinoch...hihi,hvala bogu na mojoj susjedi,pa je baš bilo zabavno sve do negdi 8ipo uri navečer smokin wink zaista sam otišla u stilu u kojem sam i tila otići,tako da eto...
kad sam sinoć zaključavala,još sam jednom sve dobro pogledala,da zapamtim taj prostor koji jebeno volim.znam,ići ću ja doli na kavu,ali nie to to,nie to ista priča!
ža mi je da više neće biti zajebancije,pucanja od dosade,buljenja u jedan te isti zid,komentiranja glupih ljudi,pravljenja kava u svim varijacijama te riči,a svi ljudi...ne mogu ih ni nabrojiti...osim toga,idem u zagreb,pa ono...
radila sam doli prošlo lito one čudne smjene i ispiždživala od dosade,a onda cilu zimu svaku subotu,pa onda sad kad sam se vratila s prijamnog opet i tako to,eli....
puno se toga tamo događalo.isključimo li alkohol i darove prirode,dodamo tome koji pir(nažalost i sprovod...) mogu tu ubrojiti i promjene kolega u kafićima i ostanak nekih stalnih.dodam li tome još koje prijateljstvo i masu,masu poznanstava moglo bi se reći da sve to u meni ostavlja trag.dubok dovoljno da traje.
10 godina je dug period.jebeno dug.kad budem jednom toliko dugo s dečkom,vjerojatno ću se udat za njega.jebiga,varoš je takva,pa se za nju ne moreš ženiti...ona je svačija i ničija...mda...mudrujem,a zapravo želim reći da me jednim djelom odgojila.svašta sam u njoj naučila.i dobro i loše...
hvala svim kolegama,na svim kavama,trpljenjima mene u svim stanjima pubertetskih mušica.hvala gostima na strpljenju i razgovorima kad bi mi bilo dosadno!hvala ekipi iz susjednih kafića koji su mi minajli šolde kad bi tribalo(pogotovo ekipi iz kantuna!).fala ekipi na plaćenim nebrojenim cugama!hvala dj-evima josipu i andreju(ilitiga liquidu i andrologicu smijeh) što su me miljun puta oraspoložili i što sam i od njih naučila nešto o glazbi,upoznala glazbu na jedan drugačiji način!na kraju krajeva,fala starcima da su me pustili da radim doli...
ne znam,evo sada ne nalazim pravih riči...možda zato jer mi je teško.čudno će biti doći kući s faxa i ne moći ići kod stare pojesti sendvič i onda đir po gradu...ali,nema veze!
život moj....okreće jednu novu stranicu,iako ga ja pokušavam lagano sprječiti...no dobro...donila sam neke odluke i više me neće biti strah....

mda,toliko od mene...sve je ispalo užasno spetljano...nadam se da vi ne morate otići iz svog kvarta...tamo je ipak najlipše... yes

- 17:14 - Tvoje riječi ( 12 komentara) - Tvoj papir - #

<< Arhiva >>