Snow White Queen
Pretending
Love is a flame that can't be tamed
And though we are its willing prey, my darling
We are not the ones to blame
Sad pitanja više nema, nema ni odgovora. – završila je promuklo i nastavila pogledom tražiti mjesec. Gledao ju je. Nije imao pojma što je pričala. Bio je opčinjen njome. Da, bila je lijepa, ali to nije bilo to. Bila je čarobna. Tako hladna, daleka. Ponekad mu se činilo da priča samo kako bi si čula glas. A pričala je često. Pričala je puno. O vukovima, cipelama i kolačima. O vampirima, haljinama i knjigama. Pjesnici je nisu zanimali. Kao ni on. Tako mu se nekada činilo. Njene oči nisu imale boje. Barem ne one ljudske topline u pogledu. Rekla je da je tašta, da je sebična i da je tužna. Rekla je da je sama, da je potpuno sama i da ne vidi mjesec. Mjesečina ju čini sretnom. Pomilovao ju je po kosi i poljubio u čelo. Mislio je kako joj se prokleto da satima ležati tu, u travi, na vlažnoj zemlji. Bila je tako čarobna, divna. Malo ga je umarala. Želio je samo leći, ispružiti se i zaklopiti oči. Ali ju je gledao. Gledao ju je kako pogledom traži mjesec. Tako ranjiva, neutješna. Rekao je da moraju ići. Da će sunce skoro izaći i da je vrijeme za polazak. Pogledala ga je. Prvi puta te večeri. Pogledala ga je zbunjeno. Oštro. Izgubljeno. Nije vidjela mjesec, rekla je. Nije znao kako odgovoriti na to. Ustao se i krenuo polako. A ona je prošaptala da je isti kao i drugi. Svi odlaze. Prošaptala je to kao da joj je stalo, a onda se okrenula i otišla tražiti mjesec. Ostao je zbunjen. Sam.
When doubts arise the game begins
The one we will never win, my baby
It always ends up in tears...
(Samo malo pričica za koju nisam sigurna hoću li je zadržati. Vidjet ćemo...)
