Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
AMMY | |
A | Amazing |
M | Modern |
M | Mystical |
Y | Yucky |
code by BlinkYou.com |
"Ako možeš, ne padaj u tugu, a ako ne možeš, onda je bar ne pokazuj."
"Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske a ljubavi ne bih imao bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar proricanja i znao sva otajstva i sve spoznaje i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao a ljubavi ne bih imao - ništa sam!"
"Onaj tko zna čuvati tajnu, tek je na pola puta do cilja. Jer onaj tko oda tajnu, do tog cilja neće stići nikada."
"Ljubav je uvijek otvorenih ruku. Otvorenih ruku dopuštate ljubavi da dolazi i odlazi kako želi, slobodno, jer bi ona to ionako činila. Ako pokušate zarobiti ljubav, shvatit ćete da držite samo sebe."
"Ako ukloniš svađe (među zaljubljenima), ni ljubav ne traje dugo."
"Zločin je mrziti djevojku koju si jednom volio; takav završetak priliči divljačnim duhovima. Dovoljno je biti ravnodušan: onaj ko mržnjom završava ljubav, ili još voli, ili će mu biti teško prekinuti."
"Savršena ljubav doista je rijetka... Zaljubljeni uvijek moraju imati profinjenost mudrih, prilagodljivost djece, osjetljivost umjetnika, razum filozofa, smirenost svetaca, snošljivost učenjaka i snagu samopouzdanih."
"Ako hoćeš u miru živjeti, slušaj, gledaj i šuti!"
"Mjesta na kojima nema tebe... su bez života."
"Godine vas ne štite od ljubavi. Međutim, ljubav vas donekle štiti od starosti."
"Ako je drugima dozvoljeno, tebi nije."
"Bogatim se naziva onaj koji je svojom sudbinom zadovoljan."
"U našem životu, kao na slikarevoj paleti, postoji samo jedna boja, koja životu i umjetnosti daje smisao. To je boja ljubavi."
"Budi barem dobar, ako ne možeš biti pametan."
"Čovjeku koji najmanje želi najmanje nedostaje."
"Na vrhu je covjek uvijek sam."
"Drugom praštaj mnogo, sebi ništa."
"Gdje je uklonjena mržnja, tu oružje nije nimalo potrebno."
"Doista ništa čovjeku ne može pružiti dovoljno naknade za odsustvo ljubavi u srcu žene koja je njegova supruga."
"Griješiti je ljudski, ali u greškama ustrajati obilježje je luđaka."
"Ističi se, ali ne strši!"
"Istina rađa mržnju. Ko govori istinu, često se zamjera drugima."
"Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti... Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time"
"Izuzetak potvrđuje pravilo."
"Kad lažem i kažem da lažem, lažem li ili govorim istinu."
"Sudbina nije stvar slučajnosti, već je stvar izbora; to nije nešto što treba čekati, već nešto što treba postići."
"Ko brzo sudi, brzo se i kaje."
"Troje može čuvati tajnu samo ako je dvoje od njih mrtvo"
"Kormilar se poznaje u oluji."
"Lijena mladost stvara starog prosjaka."
"Ljubav će sve pobijediti, i mi se pokorimo ljubavi."
"Ljubav ne traje dugo ako uklonite svađe."
"Ljubav sve pobjeđuje, ali novac pobjeđuje i ljubav."
"Ljudskoj naravi je svojstveno da mrziš onoga koga si uvrijedio."
"Mala je vrlina određene stvari prešutjeti; nasuprot tome, ozbiljna je greška govoriti o čemu treba šutjeti."
"Mrzim i volim. pitat ćeš me, možda, zašto to tadim? Ne znam, osjećam da je tako i to me muči.
"Mrzit ću ako budem mogao; a ako ne, voljet ću protiv svoje volje."
"Najviše će imati onaj ko bude najmanje željeo."
"Svaki dan bez osmijeha je izgubljen dan."
"Najviše treba tražiti ono što će valjati uvijek zadržati."
"Samo je jedan kutak svemira koji sigurno možete promijeniti, a to ste vi sami.
"Ne budi tuđi sluga, ako možeš biti svoj gospodar."
"Bez obzira na ono što čini, svatko na zemlji uvijek igra glavnu ulogu u povijesti svijeta."
"Onome tko zna čekati, vrijeme otvara vrata."
"Ne možeš se prepirati s onim koji poriče osnove istine."
Ponekad zamisljeno gledam u daljinu.
kao da su svi duhovi
ja ih ignoriram...
ne vidim nikoga,
ne cujem nista,
ali osjecam...
ne zelim nikoga primjetiti,
nista zamjetiti,
neka nestanu svi,
neka nestane sve...
samo ti ostani...
odsutna sam,
ja sada nisam ovdje,
tu ne postojim...
u mislima sam s tobom...
Sanjala sam nocas, bilo je tako stvarno, bas kao i moje suze i glasni jecaji koji su me probudili jutros, mnogo prije nego sto je to bilo potrebno. Pokusavala sam ponovno zaspati, no bilo je je jednostavno pretesko sklopiti oci s tom uzasnom slikom pred ocima.
Moji najdrazi i ja placemo kao kisne godine, ljudi oko nas, gledaju nas sa zaljenjem, s iskrenom sucuti. I nekima od poznanika slijevaju se suze niz lice, neki nam cak i prilaze i izrazavaju saucesce, prihvacamo pokunjenih glava. Zbunjeno promatram ljude, pitam se sto rade tu, sto uopce ja radim ovdje? Svecenik stoji pred nekakvom bijelom, monotonom i neukusnom kucicom i propovijeda.
Ja sam tamo, ali mislima odsutna, pokusavam doprijeti do svoga sjecanja, stvarno pokusavam shvatiti zasto sam ovdje, sto se dogada, zasto su ovdje svi ovi ljudi? Tisucu je zasto u mojoj glavi, ali niti jedan odgovor, mozak mi je blokirao. Osjecam samo suze kako se spustaju niz moje lice, zelim podici ruku, ali tako sam nemocna. Zelim nekako utjesiti ljude, dokazati im da suosjecam s njima iako uistinu ne znam s cime je prouzrocena njihova bol.
Odlucih se malo maknuti od gomile uplakanih, tuznih lica, prilazim vec spomenutoj bijeloj kucici. Na vratima uocavam nekakav zaljepljeni papir, priblizavam se kako bih mogla procitati tekst unutar crnog, debelog okvira. Ne mogu vise, sto je ovo? Moje ime? Osmrtnica? Nije moguce!! Zar sam na vlastitom sprovodu? Ne shvacam, pa tu sam, mislim, gledam, prilazim ljudima, ali pazi... oni me ne dozivljavaju!
Otici cu do svoje majke, ona je uvijek znala sto napraviti. Ne vidim je. Guram se kroz gomilu, sudaram se o ljude, a oni kao da to ne primjecuju, nisu izrekli niti jednu ruznu rijec. Zbunjena sam, osjecam se kao da ne postojim, nitko me ne primjecuje. Ah, evo je napokon! Mama! Derem se iz petnih zila, no nije se niti pomakla, ona i dalje stoji nad nekom ogromnom, drvenom kutijom. No dobro, prici cu joj blize, pomislim. Svoju ruku stavljam na njeno rame pokusavajuci privuci njenu pozornost. Njena glava jos je spustena, bez ikakvih reakcija, tu su samo grcevit plac, rijeci koje nejasno izgovara, a njihov prizvuk podsjeca na moje ime. Probijam se izmedu oca i majke kako bih saznala sto im to toliko okupira misli da me ne primjecuju. Moja majka u jednoj ruci drzi vec sada poplavljelu ruku, a drugom miluje bijelo lice, bozanstveno bijelo, pomislih. Odmakne ruku s lica prolazeci prstima kroz dugu, crnu kosu, a ja ostajem zapanjena ugledajuci obrise svoga lica u sanduku.
Neobjesnjivo, pocela sam lebdjeti i uzdizati se u visine, moj duh je posao, promatrajuci kako moja majka i dalje neutjesno place, otac je pridrzava, a moj dragi pognute glave, mnogo dalje od gomile, sklupcan sijedi u vec iskopanom grobu...
znam pomalo morbidno, no u zadnje vrijeme samo sanjam gluposti, naravno ovo sam i malo zacinila jer mislim da ipak jos ne postoji covjek koji pamti snove u potpunosti... nisam dugo pisala, toga sam takoder svijesna, no jednostavno razlog je manjak vremena a i inspiracije... e da vam se pohvalim, pocela sam pisati pjesme za jedan no name band... inace sam super sto se tice opcenito zivota, izuzev ovih konstantnih prehlada...
eto toliko, do skorog tipkanja...
topao pozdrav ostavljam --<-@