|
Kad Mi Nebo Bude Dom
Upoznat ces slobodu kao vijest iz novine
I sve sto ljudi cine u njeno ime a protiv nje
Pobrkani lonci cine svijet, kume moj
Ja drzim glavu iznad mutne vode predugo
I sto se penjem vise dalje, ove grane sve su tanje podamnom
I cak pod cijenu ako padnem, stici cu tamo kad mi nebo bude dom
Podivljali ljudi krce put barutom
Sa neslobodom u sebi, sve sto cine je slicno njoj
I sto se penjem vise dalje, ove grane sve su tanje podamnom
I cak pod cijenu ako padnem, stici cu tamo kad mi nebo bude dom
- Gibonni
I Will Carry You
Some times I wonder if my beating heart has a reason
The thought of beating only takes my breath away
I spent so many nights wrestling with this feeling
And, do I have the strength to make it through the day
But, I was never meant to walk this road alone
I can always trust you when you say
And I will carry you, be your strength and pull you through
Reach for me, and take my hand
And we will pray and we will stand
In the World crying out for peace
Let your heart be strong for you and me, you'll carry me
Some times you wonder if the road you're on has a reason
It's hard to go on when you just don't know
We can shoulder all the weight of life between us
Until the fear of what we cannot see is gone
Cause, we were never meant to walk this road alone
We are bound together when we say
And I will carry you, be your strength, and pull you through
Reach for me, and take my hand
And we will pray and we will stand
In the World crying out for peace
Let your heart be strong for you and me, you'll carry me
- Michael W. Smith
|
- AMGAR -
11.07.2005., ponedjeljak
Pismo
Te prve nochi na Manhattan-u smo se upoznali u "biblijskom smislu". Ne bi htio ulaziti u detalje, to prepushtam vashoj mashti. Znam samo da sam se ujutro probudio malo umoran i jako gladan; naime prethodne vecheri nismo imali vecheru. Dan je bio predivan, sredina Svibnja. Nakon bogatog doruchka, ona kaze, idemo istrazivati Manhattan. Uh, zenska mi se sve vishe svidja, svakog trenutka sve vishe i vishe, mislim ja. Idemo, velim ja.
Opisati Manhattan ukratko nije moguche, mogu samo nabacati imena poznatih mjesta koje smo obishli, Greenwich Village, Broadway, Park Avenue, Central Park,.....Odluchili smo da su nam dva najdraza mjesta Greenwich Village i Central Park. Greenwich Village je mali kvart pun restoranchicha koji je jako ziv i po danu i po nochi. Tu dolaze umjetnici, muzichari, slikari; izgleda kao neka mala oaza internacionalne kulture. Osim toga zgrade su tu normalne velichine, a ne kao Park Ave i ostali dio Manhattan-a gdje neboderi skrivaju sunce. Kad hodash po tim avenijama, osjechash se kao mravac, nije bash ugodan osjechaj. Te vecheri Mariana mi kaze, idemo u Central Park, uvijek sam se zeljela voziti u onim kochijama s konjem kroz Central Park. OK, idemo, velim ja. Ta voznja kochijom kroz i oko Central Parka je americhka verzija voznje po kanalima Venecije u gondoli. Ziva romantika. Ona me grli, prichamo o bezveznim stvarima, gledamo svijetla Manhattan-a. Znam da padam za ovog komada, ali nechu joj to rechi. Vech sam zaboravio na svoje resume-e i na chinjenicu da sat kucka, da moja viza istjeche. Mislim si, zmotala me, koprcam se poput muhe u paukovoj mrezi. Bash kao da muha ima shanse, i onda sam se prestao koprcati. Ona logichna strana mozga mi se potpuno iskljuchila, funkcioniram s pola mozga. Sada, kad se sjetim tih trenutaka, pitam se, zashto mi se to dogodilo? Mozda zato shto nisam osjetio zenski zagrljaj oko godinu i pol? Mozda! Mozda zato shto sam se osjechao usamljenim, bez nade u buduchnost? Mozda! Ah, to zvuchi kao isprike. Ma ne, uzivao sam u tim trenucima. I tako iz dana u dan, iz nochi u noch, ta tri dana su brzo proshla. Oproshtaj i povratak u Syracuse.
Dodjem doma i otvorim poshtu. Kao i obichno, brdo odgovora od firmi kojima sam slao moje resume-e. Vech znam napamet taj text: "Thank you for your interest in our company. Unfortunately we cannot extend you an offer at this time, but we will keep your resume in our files" Ye, Ye, Ye. I onda otvorim jedno pismo, pishe: "We would like to offer you a position of Computer Engineer in our company in Mountain View Ca .........." Prestao sam chitati, ochi mi se malo zasuze. Ponovo chitam, je istina je! Teshko mi je opisati taj osjechaj, to je kao da ti teret koji si nosio dvije godine, jednostavno padne s ledja. Tada mi je prvi put pala na pamet rijech "survivor".
|
|
|