Sex ili nešto drugo??
Lipi moji... nemam danas baš nešto inspiracije..ali.. imam u planu uskoro novi post, a do tada... evo nešto da vas zabavi 
Čitamo se vrrlooo brzoo 
Sex or something else??
30.08.2007. u 20:49 | K | 4 | P | # | ^
Aren't we complicated?
Ponekad me zaista fascinira... LJUDSKA PSIHA.
To je vrlo komplicirana stvar, zar ne? Nema tog računala, štednjaka, mobitela ili odvijača (ovo vrijedi samo za žene) koji je toliko kompliciran kao ljudska psiha, um i ponašanje.
Ponekad ni mi sami neznamo šta želimo, a očekujemo od drugih da to za nas znaju. Da nam pomognu onda i kad neznaju šta je problem, da su tu za nas uvijek sa savršenim riješenjem.... glavno da nismo sami...
Tako se ja ponekad osijećam, kad sam tužna, usamljena, i kad mi jednostavno treba netko da me zagrli i kaže da ć sve biti u redu, bez obzira zbog čega sam tužna i što možda tj. sigurno jedan zagrljaj neće riješiti sve moje probleme.
Meni često ljudi kažu da im djelujem poput nekakvog psihologa, da samnom mogu pričati o bilo kojem problemu i da uvijek nekako zajedno dođemo do riješenja.
Vjerovatno je to zato što sam ja iskrena i britka... odmah u glavu kažem šta me smeta, di je problem i koji je uzrok istom po mom mišljenju. Nema kod mene okolišanja i tepanja onda kada za to nema potrebe.
Ja uvijek kažem: budala će se uvrijediti, a pametan me shvatiti.
I pritom pod grubo rečenim budala mislim: onaj koji sebi ne želi pomoć, onaj ko ne cijeni moje mišljenje, onaj ko previše voli sebe da bi se mjenjao iako zna da ne radi nešto kako treba.
A najviše što mrzim, je kada me netko podcjenjuje.
Aha, znači, ja sam još mlada pa pričam gluposti? Aha, znači, lijepa dobra mila cura koja ima "sve" što poželi i razmažena je pa zato nemože dat pametan i konstruktivan savjet?? Aha, hipersenzibilna sam i temperamentna pa vrlo lako planem i zato nisam kompetentna za neke stvari?
Give me a break...
Ja nikad nikog ne podcjenjujem, svakom dam priliku da mi se pokaže kao kompletna osoba i ako i čujem nešto loše o njemu/njoj, na tren zaboravim na sve to i dajem osobi priliku da počne ispočetka, barem kod mene.
E kad bi se bar dobro vraćalo dobrim 
E , molim vas, poslušajte ovu pjesmu... tak je dobra da sam ju danas poslušala bar 30 puta !
A i totalno se nalazim u njoj, i sretna sam zbog toga 
Katharine McPhee "Over It"
23.08.2007. u 19:48 | K | 10 | P | # | ^
Dolazi jesen.... obaveze... teretana?!
Za početak...samo da napomonem... da sam JAKO zadovoljna sa novim dizajnom blog.hr-a... baš je ovako nešto i trebalo.. ovakvo osvježenje... ma prekrasno !!
A ono o ćemu sam htjela danas pisati... hm.. vjerujem da mnogi imaju u planu sad na jesen počet se bavit nekom tjelesnom aktivnošću... neki će na aerobic, neki na djetu, a neki (kao ja) u teretanu.
Da se razumijemo.. ne idem u teretanu prvenstveno zbog viška kila... jer ja toga nemam 
Ni škembice.. ni ničeg.. čak bi mogla nabacit kilicu, dvije... nebi mi škodilo.
Ali volim svoje mišiće..kakvi god da jesu.. i oćem ih imat što duže... a i bilo kakva tjelesna aktivnost je zdrava za ljudsko tijelo... prema tome... teretana ruls 
Eto..još dva tjedna.... a onda opet za mene počinju obaveze...učenje... mučenje...zajebancija... a namjeravam opet počet pit Lecitone za pamćenje.. jerbo mi je koncetracija na nuli... grrrr...
I da... još nešto što me živcira zadnjih dana... youtube je već dosta toga skinuo sa svoje stranice.. pol spotova koje sam inače tamo slušala.. više ih NEMA. RIP. 
Naletila sam na ovaj musicbox.. za kojeg nisam znala ni da postoji... nije ni čudo.. ja uvijek sve zadnja saznam...
MUSICBOX
I tu sada slušam mjuzuu... jeeejj !!
I da... još da podjelim s vama sretnu vijest... prije par dana dobila sam nećaka !! 
Mali slatki smežurani.. ma znate kak izgledaju bebice stare 2-3 dana !
A ja obožavam djecu, bebe pogotovo... mogla bi ih imat 1000... pod uvjetim da ih netko uzme k sebi kad dođu u pubertet
I da moja sreća bude još veća... moja sestra koja je u braku već 2 godine... uživa s mužem, idu na putovanja, zezaju se... KONAČNO su odlučili raditi na bebici, ja sretna ko malo dijete, imat ću koga gnjavit i povlačit za obraz i pričat mu svoje tajne a da budem sigurno da neće u glavi mislit kak sam luđakinja...
Eto jedna slikica za kraj... pogađajte čija 
22.08.2007. u 19:05 | K | 3 | P | # | ^
Gušt ili obaveza?
Naime... ja sam već negdje spomenula da sam ponekad fakat prava feministička bitch i bit ću dok živim
Ali.. ponekad sama sebe 'ulovim' kako pokušavam ugodit muškarcu do kojeg mi je stalo tako da bi najrađe disala umjesto njega da se on brižan nebi mučio još i sa tim.
Dođe mi da pospremim cijelu kuću kako bi mu ugodila, skuham ručak (a kuhat neznam...), operem veš, slickam se, i još na kraju večeri budem njemu lijepa i sexy kak bi dobila nagradu.
Pravi multipraktik kakva bi svaka žena i trebala biti... jelte...
Eh sad... kad to vidim kod drugi cura iliti žena, nejasno mi je malo... imam ponekad filing ko da sve ovo što sam sad ja nabrojala rade jer misle da MORAJU i jer misle da je to njihova dužnost pa makar on cijeli dan sjedio i grijao jajca... one misle da moraju sve to napraviti samo zato što se smatra da to žena u kući mora raditi.
Uh... ne.. nije ovo post o društvu koje je naviklo već smještat žene u sferu privatnosti odnosno obitelji i negiranje žene kao društvenog bića s ambicijama i profesionalnim afinitetima, već pokušavam shvatiti da li i vi kao ja ponekad dobijete želju/potrebu da za NJEGA učinite SVE, i da se ponekad osijećate mrrrviicu 'slabije' od njega čisto zbog one ženske potrebe da vas muško zaštiti od svega i svačega... počevši od malih bubica što letaju na terasi uveče do razno raznih babaroga, čudovišta, provalnika ili serijskog ubojice.
Ja sebe često uhvatim kako poželim napraviti za njega stvari koje bi on sam kao odrastao čovijek trebao raditi.... ali.. ponekad.. isto očekujem i od njega.
Da se međusobno razmazimo.
Da je on spreman usred noći dignut se i trčat za komarcem po kući samo zato jer ga se ja užasno bojim i želim da ga ubije pa makar 2 sata moj dragi mahao krpom po zraku, al želim ga mrtvog! Komarca, naravno
Isto tako...da zna da sam ja za njega spremna iste stvri raditi.. i ugodit mu kad mu treba... i iako smo oboje krepani od umora, a on samo mmrrviicuu više.. da se ja ponudim sve napraviti od kućanskih poslova za taj dan... jer ga volim i želim da mu je ugodno bez obzira što sve to radim sa zadnjim atomima snage.. al ipak radim, za njega, za nas...
Nego.. di sam stala... aha... gušt ili obaveza.. ženske moje... zašto i dali ponekad imate želju stvarno i biti dobra poslušna domaćica koja će zagrlit svog muškarca kad dođe doma sav umoran s posla i izmasirat ga iako vas vjerovatno već ruke bole od čišćenja i pranja cijeli dan.. i mazit ga i pazit dok on gleda svoj CSI ili tekmu... sve dok navečer ne skupi malo snage.. a onda znamo šta obično slijedi ??
Da li među vama postoji netko ko to sve radi jer misli da mora.. pogotovo.. ako on radi na poslu dnevno više ili teže od vas ili ako vi uopće ne radite?
Osijećate li ponekad stvarno ko da oni od nas očekuju da budemo multipraktik??
Molila bi iskrene odgovore.. jer ovo me stvarno kopka...
Ja točno znam kakvog muškarca tražim.. i već sam se više puta uvjerila da takvi postoje.. samo... uglavnom imaju preko 30 godina.. a meni to ipak malo malčice previše
A o tome kakvog muškarca tražim i što sve za mene PRAVI muškarac treba imati i znati.. u nekom drugom postu.
18.08.2007. u 19:12 | K | 4 | P | # | ^
Izgubljeni u prijevodu
Evo ovako, što se tiće onoga u ćemu sam pisala u protekla dva posta, s tim je zauvijek gotovo.
Jučer smo duže pričali... on je još u par navrata pokazao kako je sebični gad, i ja rekla "zbogom i sretno ti." i tako je završilo.
I da vam kažem iskreno, osijećam se puno bolje nego sam to očekivala, kao nekakvo olakšanje, i sreću što sam se riješila jednog takvog.
Znate šta sam razmišljala? Da li stvarno muškarci i žene govore različitim jezicima? Treba li im ponekad prevoditelj čak?!?
I tko bi to bio prevoditelj?? Vjerovatno netko neutralan tko objektivno može sagledati situaciju?
Zanimljivo je da mnogi muškarci tvrde kako oni uvijek iskreno kažu što osijećaju i što žele, dobro, sad malo generaliziramo, ali ja se čak mogu složiti da je to istina u većini slučajeva.
Isto tako, kad dođe do svađe između muškarca i žene, muškarci puno manje paze kako će i što reći, ne zamaraju se ukrašavanjem i zaobilaženje golih činjenica, i čak dosta često pokušavaju riješit problem kraćim i bržim putem, što najčešće i nije toliko kratak i brz...
Muškarcim bi vjerovatno ponekad bilo puno lakše kad bi imali neku tehničku igračku, koja bi im titlala ženski govor.
I sad, nemojte me krivo shvatiti, ja sam zakleta feministkinja i ne pokušavam sada idelizirati muškarce, i žaliti ih što trpe nas grozne žene koje su stvorene samo da bi njima pile krv na slamčicu
Ali priznajem, i znam da će se većina žena složiti samnom, da vrlo često ne govorim točno ono što i mislim, i kroz određeno vrijeme, to mi žene počnemo raditi nesvjesno, možda se čak i potajno nadamo da će muškarci preko noći dobit neku moć da nam čitaju misli?! I da tako znaju što želimo, mislimo i trebamo i bez da im mi kažemo.
To bi bilo baš super, zar ne?
Sad sam se sjetila jednog teksta u jednom časopisu koji sam čitala nedavno, i tamo je bio jedan dobar primjer ovog o ćemu ja pričam: Dragi pita svoju bolju polovicu kako je, a ona mu na to odgovori "Dobro", međutim, to ne znači da se uistinu osjeća dobro nego: "Imala sam loš dan, na poslu je bilo koma, čekala sam parking pola sata, puknuo mi je nokat kad sam otključavala vrata, popio si mlijeko i ostavio karton u hladnjaku, a zbog tvoje glupe utakmice nisam gledala 'Reži me'. Ti me uopće ne razumiješ i uopće ne primjećuješ da se osjećam loše, niti se želiš potruditi da bi shvatio kako mi je. A ja ti sama to neću reći. Zapravo, kad bolje razmislim, ti si kriv za sve!"
Ajde sada iskreno, koliko ste vi curke moje takvo nešto rekle svojim frajerima kad vas je pitao kako ste, a u biti ste kipjeli iznutra prvo zbog toga što vam nije dobro kao što ste njemu rekli, a bome i zbog toga što gad jedan bezosjećajni nezna vama čitati misli i nemože skužit da vam nije dobro i bez da to vi njemu kažete?? Meni se to dogodilo vrlo često.. i događat će se.. zbog sasvim jednostavnog i lako svatljivog razloga.... jer sam žena
11.08.2007. u 14:00 | K | 5 | P | # | ^
Mrmlj.
Drage moje, hvala vam na vašim komentarima u prošlom postu... pomogli ste mi zaista.
Neki možda nisu dobro shvatili kakva je situacija, ili ja nisam dobro objasnila. Naime ne radi se o nikakvoj virtualnoj vezici ili nešto slično, nego o pravom RL poznanstvu i pravim osijećajima (barem s moje strane).
No dobro, to je manje bitno... Više bitno je to da je on napravio sranje, ponio se izuzetno sebično i svi kojima to kažem mi vele da je to napravio vjerovatno iz osvete i želje da mi napakosti i utrlja u nos svoju (novu) ljubav, u stilu: "ja sam tebe lovio godinu dana, eto ti sada, imam novu!".
Ali mu ja ni jednom do sada nisam dala gušta da vidi kako mi je krivo zbog toga niti da sam u depri zbog toga ili da cmizdrim dan i noć jer on ima drugu... to od mene nikad neće dobiti, čisto zbog mog ponosa i inata.
A i sama činjenica da me provjerava i tlači i traži od mene da mu kažem dal imam nekog novog frajera, govori dosta.
No, odlučila sam krenuti dalje..bar za sada. Što će dalje biti - neznam. Znam samo da ja njega volim, on je mene isto uvjeravao do prije 5 dana da me voli i na sve moguće načine to zaista i pokazivao... no... njegov inat je očito pobjedio njegove osijećaje... ja neznam kako to drugačije objasniti.
I da, veliki problem je i u meni samoj, i mom strahu od promijene, odnosno rastanka.
Oduvijek mi je bio problem rastat se od nekih osoba, prekrižit ih, prestat komunicirati s njima, čisto zbog toga jer sam se navikla na njih i bojim se da neću funkcionirati normalno ako oni ne ostanu dio moje svakodnevnice.
Čak i ako me više nikakvi osijećaji ne vežu za te osobe... teško mi je rastat se od njih.. ma koliko mi god lošeg napravili... sve zbog glupe NAVIKE.
Sljedeću subotu idem van sa curama zaružit malo, i vidjet šta ima novoga na "tržištu", a on samo nek nastavi ljubovat sa svojom plavušom 
08.08.2007. u 14:24 | K | 4 | P | # | ^
Odluka
On je u Dalmaciji na ljetovanju, a ja sam u Primorju...
Ja sam trebala doći k njemu da se po prvi puta na malo duže vrijeme družimo, a pošto iskre frcaju već duuže, možda da i započnemo nešto lijepo?!
Već mjesecima mi govori kako mu se jaakoo sviđam, kako me obožava, da sam savršena za njega i da jedva čeka da me vidi....
Nije imao curu godinu dana, a ni ja dečka...čak i više...
Zadnji put mi je takve stvari govorio prošli utorak, da bi mi 5 dana poslije, nakon mog upita putem sms-a kako je i šta radi, odgovorio: "party je na plaži, i tu sam sa svojom budućom curom..."
Moja prva reakcija bile je "Molim?? Šta??"...
niš mi nije bilo jasno....
Nazvala sam ga.. popričali smo... curu poznaje tek 24 sata, ona je u vezi, a on već priča kako je to to za njega.
A što da kažem?! Nismo bili "tehnički" u vezi... iako nismo bili ni sa nikim drugim od kad smo se upoznali.. i dogovor je i bio da nebudemo s nikim drugim... dakle... ovo nikako nemogu definirati kao prijevaru... a možda i mogu... hm.. neznam...
Naravno da sam ga oprala... naravno da sam mu rekla da to nije način da curi kojoj je stalo do tebe i do koje je tebi navodno jaaaako stalo kažeš kako krećeš dalje svojim putem... i ako ništa... mogao je biti toliko fer pa mi sam odmah sljedeći dan reći šta se dogodilo i kako stvari stoje...
Ali mislim da bi i najledeniju kraljicu zaboljelo kad bi joj netko na takav naćin i to putem sms poruke rekao da je s njihovom "stvari" (nemrem to vezom nazvat...al definitivno je bilo više od običnog flerta i simpatije) GOTOVO.
Čak sam i pomislila (ludo, zar ne?!) da blefira...da me cima... jer znam da ovakvo ponašanje ne nalikuje njemu, da nije takav bezosjećajan sebičan gad... da možda samo želi vidjet kak ću reagirat ako saznam da mu se sviđa druga.... i to mu nebi bio prvi put da to radi. Ali onda.. kad smo popričali na telefon.. prema svemu sudeći ... govori istinu..... curu poznaje tek 24 sata i samo zbog toga odlučuje odbaciti mene i sve što je mogao i želio (bar do nedavno) imati samnom...
Na kraju smo se smijali na telefon.. nisam ga ni oprala koliko je to zaslužio... a on jednostavno nikako nije htjeo prekinuti razgovor samnom iako smo si već sve rekli šta smo imali... ali nisam se mogla oduprijeti dojmu... da ga još nešto veže uz mene.. hm...
Eh sad, tražim savjet od malo iskusnijih i pametnijih teta
Može li se ovo definirati kao trenutna zaluđenost nekom zgodnom plavušom s dugim nogama nakon godinu dana suše??! Ili je zaistaa moguće da netko u svega 24 sata nađe curu zbog koje je spreman odbaciti puno stvari pa čak i curu kojoj je 4 dana prije toga rekao da ju VOLI i OBOŽAVA i zbog koje godinu dana nije bio s nijednom drugom?? (sad će te reći odkud ja znam da je zaista bio "vjeran", al znam, jednostavno znam, a imam i svjedoke, a i vjerujem mu jer i kad pokuša lagat, to jako loše radi).
Stvarno neznam šta da mislim... nije mi lako... i treba mi par pametnih savjeta...
Ostaviti se toga... ili se boriti?
Jasno je... da su moji osijećaji i dalje tu i da se želim boriti, samo neznam kako i ima li to uopće smisla?!
06.08.2007. u 18:18 | K | 8 | P | # | ^