ponedjeljak, 21.05.2007.
PET GODINA (po AMARADIU)
Prije nekoliko sati u dućkasu nam je bila jedna ZANIMLJIVA osoba koja je bila puna pitanja u vezi AMARADI-ja.
Pitanja od kako smo počeli,gdje smo se najviše mučili pri otvaranju,pa sve do onoga;gdje se vidimo.
Lako je biti general nakon bitke,(što ne vredi u slučaju Gotovina),pa reči kako je sve išlo glatko i po loju,ali nije.
Bilo je dana kada smo mislili da je otvaranje dučana užasno daleko,nakon tjedana provedenih,više po hodnicima nego u kancelarijama zadanih nam ureda.Pokucate Vi naravno na vrata tih ureda al" uvijek nešto fali.Naravno da ste sami krivi jer niste pitali,niste tražili,a nitko Vam to sam NEBU REKEL (što kaže dragi nam gradonačelnik),tko Vam je kriv dođite u srijedu.
U srijedu opet ste tu sretni ko malo dijete kaj niste morali oko op(i)čine kružiti deset puta več ste iz drugog pokušaja našli parking. Čuvar i striček na porti ,znajuči gdje gdje morate ić" daju Vam ticket sa točnim brojem sobe i Vi kao u nekom transu dolazite do vrata,kuc,kuc...
Kolegica je na terenu,a ja Vam ne mogu pomoči,ipak nije u redu da joj se miješam u slučaj...
Još i danas se sječamo izgleda svojih faca u ogledalu lifta;LUDI,LUDI.
Ajmo od početka teksta.
PET GODINA,toliko Vam treba da u Vama sazrije,gotovo,dozori ideja o svom poslu.
PET GODINA,toliko morate ,najduže, raditi za drugog da svatite da PENEZA NI.Koliko se god trudili da skupite od plače,čuvate lovu,ne jedeti vani,ne idete na kavicu,štedite na tekučini za leče,PENEZA NI!!!
I onda počinje raditi druga polovica mozga.MOGU JA TO!
Kaj su oni bolji,pametniji?Naravno da ne.Samo što Vam je za to trebalo onih PET GODINA.Ne bojte se i njima je toliko trebalo.
A;KOLKO TI JE TRIBALO? 
I tada Vas sva sila ne može zaustavit.Grizete,grebete,čupate za svoj komadić (ležaljke pod suncem).
Samo jedna digresija.
NEMOJTE U TOM GREBANJU,ČUPANJU NIKOG POVRIJEDIT,NE RADITE SEBI DOBRO NANOSEČI DRUGOM BOL,JER ĆE TAJ NETKO JEDVA ČEKAT DA PROĐE NJEGOVIH pet godina.
- 23:33 -
