za tebe

Da mi srce ima krila, poletjelo bi
i trnci tijelom prolaze mi
razuzdane misli ko pcele se roje
ne mogu te izbacit' iz glave svoje

Odavno vec nisam okusila nemir
jer nasa jutra su privatni svemir
oprosti mi sto cinim ovaj grijeh
sto posesivno cuvam nas savrsen svijet

Ni ledene zime, kise, oluje
olovno more, gromovi, munje
i starost, i vrijeme sto nam godine broje
rastavit' nece nas dvoje

Ako ikad osjetis da smo izgubljeni
male mrve sunca sacuvat cu ti
da ugriju te njezno, tiho i lako
ako ikad krene zlo i naopako