pa evo me nakon dužeg vremena u kojem se svašta desilo,uglavnom teme o faksu bih izbjegao,ide dobro zasad,,no nekako me skater(matej)inspirirao za ovaj post,,njegov način razmišljanja sa 16god je jednak mom sa 20,čudno bome,nema šta.No uglavnom zbog jedne,mogao bi čak reći,sitnice,opet se osjećan urujano,razočarano,zbunjeno i šta ja znam šta sve ne,jebiga nisam znao da će me tako lupiti,desilo se,,sad sam svjestan toga i pičim dalje,,nevjerovatno je to da mi se matej divi zbog tih svih stvsri(ne samo zbog odbijanja od cura,nego i od očeve smrti,toga da sam svake večeri sam jer mi stara noćnu radi da zaradi pare za mene i nju,jer s njom živim,što prije ili poslije od drugih trpim sranja i tako),ne znam,ponekad mislim da mi je mladost otišla i da su ovo zadnji ukrcaji na vlak života koji samo što nije krenuo,i vodi ljude u nešto sigurnije i bolje,naravno uz konstantnu borbu,valjda ću stić na taj vlak,jer kad se sjetim da sad moram radit stvari koje nisam ni u srednjoj probao(a i pitanje je dali ću uopće)ne znam,nije da me plaši,možda otežava situaciju,mislio sam da će glatko ići,a ono ne,no uglavnom,nemam nekog bitnog zaključka
|
