..back to school..
naravno...
školski dani su opet otvorili(prisilno!) vrata. nemam još osjećaj da je počelo, al polako mi nešt unutra govori da stvarno je.
rano ustajanje, ispijanje kafice, prijevoz, dosada, razredne budale, jedinice i petice...samo kad se sjetim što me sve čeka, muka mi je.
prošao je prvi dan, a kao da i nije. moj razred je krdo ljudi koji nisu onog tipa: "a đe's' š'ima, nisam te vidiooooo...", nego rukica i kao da idemo već u tu krvavu školu već 4 mjeseca.
okej, nije da ne volim sivilo svog razreda, katkad dođe do nekih duginih boja, ali većinom je to sivilo sa velikim vratima na kojima piše "SAN".
došli su nam tzv. fazani. ISKRENO: I don't care!
te brašnjave, jajačke i fazanske fore su toliko izblijedile i isfurane su toliko da je postalo seljački.
nekad mi ih bude žao, al većinom NE.
jer znam kako sam ja to prolazio sve, kako sam se snalazio i snašao se. e pa, eto vam muke, snađite se.
A s druge strane, možda to fazanjenje ima neku svrhu, ono što ljudi ne vide, a pomaže mladim "fazanima" jel da se formiraju u prave polaznike škole...
možda taj pritisak nešto novo stvori(de serem).zanimljivo
(gledajte, boli me briga šta mislite o mome filozofiranju, glup sam vam, OKE, briga me, otvorio sam ovaj blog da filozofiram so: BACK OFF!)
ne znam, koliko god dugo razmišljao o tome, toliko mi je to sve moje filozofiranje besmisleno i čini se kao gubitak vremena koje bi se svejedno nekako izgubilo.
ništa mi ne preostaje nego krenuti u tu prokletu školu.
