|
nisu to nikad bili problemi i ljubavi i ljudi na onaj način
on je dečko ja sam cura (i to je zapravo to)
ustvari, oni jesu bili dečki i ja jesam bila cura, ali nije stvar u prijateljstvu i u vezama
stvar je u onim trenucima, nekim čudnim navikama, još gorim tajnama
stvar je u tome da su to bile zajedničke nesigurnosti
moja borba, ali njihove bitke
i bilo ih je na stotine, stotine tisuća, bilo ih je na milijune, jednu bitku riješim
druga me već hvata iza leđa
jer se to valjda od mene očekivalo, da vodim tuđe bitke (a da vlastitih nemam, jer šta će mi kad se borim za sve njih koji me trebaju. trebaju li me?)
pišem u množini zato što ih je bilo
dovoljno;
jedan što mi je pobjegao
drugi što nas je napustio
treći što me je štitio
četvrti od kojeg me je trebalo štititi
i peti koji je znao pričati
i ja koja ću prije biti prokleta, nego zaplakati.
(došlo je vrijeme da prestanem voditi bitke. za ikoga.)
|