|
Jedne su ti noći sa trepavica kapale suze
kao što voda kaplje iz slavine.
U sjećanjima još uvijek zarivaš svoje zube u moju kožu kao da sam komad rođendanske torte
čiji će se okus izgubiti kada sat otkuca ponoć.
Jesam li zbilja tako jestiva?
Kada sam to postala?
Htjela sam ti već tada reći da se sklupčaš zajedno sa mnom ispod plahti
dvije su kože deblje od jedne,
ali bilo je prekasno i ti si već nestao
iz kreveta i mog života
pa sam to pokušavala reći svakom sljedećem koji je znao čitati pore na mojoj koži
koji je znao naštimati me da uzdišem jako i glasno
„Sklupčaj se zajedno sa mnom.“
|