Crashdown v.2.0........................................................reloaded.
četvrtak, 31.05.2007.
ljubavica :D
nismo baš izdržali dva dana...   morali smo se vidjeti danas...ja sam zbilja sretna! ne znam čime sam zaslužila tako divnog dečka. što sam to dobro napravila? ne želim ga nikad uzimati zdravo za gotovo; mislim da je to nemoguće čak, jer ću uvijek biti svjesna koliko je on više od svega što sam mogla čak i zamisliti ili dobiti prema custom-made narudžbi. zahvalna sam, neopisivo sam zahvalna što je on u mom životu i što je, kako mi je danas rekao, here to stay. jedva čekam sutra... da ga vidim, da ga ljubim i grlim i spavam mu u naručju... ljubavica moja. dugo sam imala tu riječ pripremljenu za nekog posebnog, i čekala sam dan kada ću moći nekome reći "ljubavica" a da to nije u tajnosti zapisano u dnevniku ili nešto tako... sada je došlo to vrijeme... vrijeme da nekom divnom kažem ljubavica, ljubavi, dušo, srčeko, sve sve sve riječi koje nikad nisam nikome rekla...  |
- 18:47 - Komentiraj (0) - Printaj - #
srijeda, 30.05.2007.
Princ na bij... ovaj... crvenom biciklu
Kako ću ja izdržati dva dana bez da ga vidim? (Moram radit za faks.)  Sretna sam... nikad nisam bila ovako sretna! Osjećam se kao kap vode na njegovom dlanu... Postoji li divnija osoba od njega?... Pišem seminar i tražila sam nešto po starom hard disku i naletila na ovo: Ne možeš uistinu imati ono ili onoga koga nisi spremna ne imati. Odnosno, osjećaš li da nisi potpuna bez nekoga, nećeš biti potpuna niti s njim. Razmišljala sam o tome... više od svega želim da je on sretan... i jedina situacija kada bih ga pustila (i umrla pritom od tuge) je kada bih znala da će bez mene biti sretniji... Rekla sam mu to jučer, a on je rekao da je to isto on neki dan već rekao meni, ali drugim riječima... Jesam li ga spremna ne imati, pitam se... Da, jesam - jer želim da bude sretan... želim ga činiti sretnim, želim mu najbolje. Nadam se da sam ja ona koja ga može učiniti sretnim, da ću to i ostati i da ću ga moći činiti sretnim dugo dugo dugo... sretnijim nego što je ikada bio. Voljenim više nego što je ikada sanjao da može biti... On je moj princ na bij... na crvenom biciklu. |
- 14:40 - Komentiraj (0) - Printaj - #
nedjelja, 27.05.2007.
Nismo još ni tjedan dana službeno u vezi (ok, sutra ćemo biti ), a meni se čini da smo zajedno već dugo dugo... Jednom je negdje bilo pitanje kakav bi vam bio savršeni dejt i ja sam odgovorila da bi to bio dejt na kojem bi mi ta osoba bila sasvim nova jer ju tek upoznajem, a da mi se ipak u isto vrijeme čini kao da se poznajemo sto godina... Tako je zapravo i počelo s nama, odmah smo kliknuli... Ali ni u najluđim snovima nisam ga zamišljala ovakvim kakav je Jučer mi je skuhao ručak i bilo je prefino; njam njam... Ovaj cijeli tjedan je nestvaran zapravo. U utorak sam dobila buket ruža kući, u srijedu me je odveo u meksički restoran na večeru, u četvrtak sam ga pozvala na faks na hispanistički party (na kojem sam čak bila i izvučena u tomboli, wow ), u petak sam ga pozvala na kružok o Irskoj... On je dečko koji me prati kući do ulaza; koji na sve načine pokazuje da mu je stalo; koji mi govori najljepše stvari, ljepše nego ikad itko; koji se mazi najbolje na svijetu (a ja sam maza pa valjda znam ; nikad me nitko nije tako lijepo mazio ); s kojim mogu pričati i o najdubljim stvarima i o bedastoćama , kojem mogu ispričati sve...Totalno mi je pala sjekira u med.  Želim da zauvijek bude tu. |
- 12:55 - Komentiraj (1) - Printaj - #
utorak, 22.05.2007.
The newest development :p
|
Khm.... Ja imam dečka. I to nevjerojatnog dečka. Kao iz kakve priče ili filma. Nestvaran je, a opet stvaran i divan i... tu... Imam dečka koji u meni vidi princezu, koji je prema meni tako dobar da ne mogu vjerovati da je sve to istina... Upravo sam došla s najčudesnijeg dejta... najromantičnijeg... i ne mogu još pojmiti sve što je bilo... Are you real? Are you here to stay? Hvala ti na divnoj večeri... i što si tu... Can I touch you? I can't believe that you are real How did I ever find you? |
- 02:30 - Komentiraj (6) - Printaj - #
ponedjeljak, 21.05.2007.
I Could Fall In Love
|
Toliko toga bih mogla napisati i reći... kada bih samo imala riječi. Ti si, napisala sam prije, too much too soon. Nikada se nitko nije tako lijepo ponašao prema meni. Nikada mi nitko nije rekao toliko lijepe stvari kao ti. Da, bojim se... bojim se više nego ikad, možda upravo zato što bih mogla izgubiti više nego ikad. Ne želim te izgubiti jer ne postoji nitko poput tebe, a da i postoji, nije ti... Da, najradije bih pobjegla jer se bojim... ali ako primijetiš da bježim, zovi me da se vratim... ne dopusti da odem. Budi strpljiv sa mnom... znam da je teško, znam da se na tebi sada lome neka moja stara koplja i da nisi to zaslužio. Znam da ti sad trpiš ni kriv ni dužan... Ali ako misliš da sam vrijedna, nemoj me pustiti... Ustraj još malo, pokaži mi da ti mogu vjerovati i otvori mi svoje srce... Kad ja otvorim svoje, vidjet ćeš da više od toga ni ne možeš biti voljen.................... I could lose my heart tonight If you don´t turn and walk away ´Cause the way I feel I might Lose control and let you stay ´Cause I could take you in my arms And never let go I could fall in love with you I could fall in love with you I could only wonder how Touching you would make me feel But if I take that chance right now Tomorrow will you want me still? So I should keep this to myself And never let you know I could fall in love with you I could fall in love with you And I know it´s not right And I guess I should try to do what I should do But I could fall in love Fall in love with you I could fall in love with you Siempre estoy sońando en ti Besando mis labios, acariciando mi piel Abrazandome, con ansias locas Imaginando que me amas Cómo yo podia amar a ti So I should keep this to myself And never let you know I could fall in love with you I could fall in love with you I could fall in love I could fall in love With you... Selena - I Could Fall In Love Šifra: uspavani lav se budi |
- 13:50 - Komentiraj (1) - Printaj - #
čudan san
|
ponekad nam na tren zasija svjetlo u mračnom tunelu. samo na tren. i taman pomislimo kako će nam ostatak puta biti osvijetljen, a svjetlo nestane. i ponovo smo uplašeni u mračnom tunelu. i pitamo se je li sve to bila samo iluzija ili se zaista dogodilo? jesmo li usnuli neki čudan san? ponekad ljudi kažu mnoge stvari... i pomislimo na tren da misle što su rekli, a onda otkrijemo da su ljudima riječi jeftine... jesmo li ih krivo shvatili? jesmo li usnuli čudan san? ponekad provedemo prekrasnu večer u nečijem društvu i dan koji je trebao završiti divno, završi ružno a da ni ne znamo zašto... ostaje samo mučnina u utrobi i glava prepuna upitnika. što se dogodilo? jesmo li sve samo sanjali? jesmo li usnuli čudan neki san? kišni dan... kišni je ovaj dan... |
- 04:10 - Komentiraj (2) - Printaj - #
nedjelja, 20.05.2007.
love actually is all around
Danas sam se sjetila filma Love Actually... baš volim taj film. "Whenever I get gloomy with the state of the world, I think about the arrivals gate at Heathrow Airport. General opinion's starting to make out that we live in a world of hatred and greed, but I don't see that. It seems to me that love is everywhere. Often it's not particularly dignified or newsworthy, but it's always there - fathers and sons, mothers and daughters, husbands and wives, boyfriends, girlfriends, old friends. When the planes hit the Twin Towers, as far as I know none of the phone calls from the people on board were messages of hate or revenge - they were all messages of love. If you look for it, I've got a sneaky feeling you'll find that love actually is all around." Prime Minister in 'Love Actually' |
- 14:23 - Komentiraj (2) - Printaj - #
subota, 19.05.2007.
|
danas bi mojim roditeljima bila 28. godišnjica braka... da je tata još na ovom svijetu... ali nije... u trenutku kada mi je pogled pao na sat u tetinom autu i kada sam shvatila koji je datum, rekla sam mami... i oči su mi se ispunile suzama... postoje rane koje nikada ne mogu biti zacijeljene. boli s kojima samo naučimo živjeti, ali nikada ih ne prebolimo. kažu da vrijeme liječi sve rane, ali neke rane ne može izliječiti... samo naučimo s njima živjeti... a neke druge rane mogu izliječiti ljudi koji nam uđu u život... neke rane može iscijeliti ljubav... neke rane može iscijeliti promjena stava iz sebičnosti i fokusiranosti na sebe u fokusiranost na druge... pomaganje... slušanje... tješenje drugog kada ti zapravo samome treba utjeha... i onda je pronađeš baš u tom... |
- 23:58 - Komentiraj (0) - Printaj - #
Prijepodnevna razmišljanja uz šalicu kave
|
Sjedim u sobi kod bake u Slavoniji, iza mene je peć u kojoj gore drva jer nam je hladno, a ja razmišljam i tipkam... i razmišljajući dokučujem neke dubine same sebe... kojih nisam uvijek svjesna. A neke druge dubine zarobljene ostaju ispod slojeva emocionalne prtljage... Neke dane čekamo cijeli život i kad dođu ne prepoznajemo ih. Ili ih se bojimo. Ili bježimo. Danas sam odlučila živjeti. Želim svoj život urediti prema svim onim snovima što su do ovog trenutka ostali snovi... Na primjer, želim stvarno početi volontirati s osobama koje imaju poteškoće u razvoju i prepoznati u njima vrijednost i veličinu. I želim davati svoju ljubav svima kojima je potrebna. Želim živjeti tako da izgorim do pepela, ne želim biti ustaljena, dosadna prašina. Ne želim žaliti za propuštenim prilikama.Ovo prijepodne sam zapravo... sretna. Here I am - this is me There's nowhere else on earth I'd rather be |
- 11:18 - Komentiraj (1) - Printaj - #
četvrtak, 17.05.2007.
d dejt
aaaaaaa... napisala sam post i restartao mi se komp. jel to znak da je bolje da ne pišem ništa? a tako sam lijep post napisala... ovo nije više to. eh...dakle, ovako nekako je išao post: sinoć je dvoje otišlo na dejt... što sam ono rekla prije? overdose. o, da! overkill čak, ali to mislim u najboljem mogućem smislu. ponekad je sve ovo tako overwhelming da ne pronalazim riječi, samo osjećam, bez riječi, i kao da se odvojim na trenutke i gledam što se događa. a događa se... overdose. događa se njegova priča napisana meni... nitko mi nikad nije napisao ništa osim pisma... sasvim sam bez riječi. postoji priča koja je napisana i posvećena meni... i postojim ja, koja sve ovo gledam i ne pronalazim riječi jer ih možda ni nema. samo gledam i osjećam.prijevod ovog gore? dakle, dejt je bio super... bilo je zabavno i zanimljivo, smiješno i ozbiljno, iskreno i duboko, i u svakom slučaju jako lijepo. i mogla bih pisati kako je bilo i kakav je on (damn, još mu nisam smislila blogovsko ime ), ali postoje stvari koje su previše vrijedne da bi se o njima pisalo, stvari koje trebaju ostati iza kulisa i ne biti na pozornici, stvari koje pripadaju samo onima kojima se događaju...postoje ljudi koji nam uđu u život, uđu u naš vlak i sjednu u kupe u kojem se mi nalazimo, i krenu se s nama voziti... ne znamo koliko će to trajati ni na kojoj će stanici sići, ali poželimo da traje dugo... dugo... |
- 23:32 - Komentiraj (1) - Printaj - #
srijeda, 16.05.2007.
Ic ofišl
It's official: sutra imam ofišl dejt. Baš definirano kao dejt. Dear God!  And it's official: sviđam mu se... And it's official: I'm scared to death... Intuicija je opet bila točna. Bar nešto. Nemam loš feeling u vezi njega, ali imam tisuću i jedan strah trenutačno u srcu koji skupa vrište i urlaju da pobjegnem, da pobjegnem, da pobjegnem... Al, ono, pa to je samo dejt. Nije ništa tako dramatično. Sviđam se tipu (nije da je prvi lol) i idemo na dejt... Na njemu je kako će odigrati karte. He seems to be too much too soon. Kao neki overdose dubokog i iskrenog razgovora, druženja, upoznavanja i zbližavanja... Ne znam kako to drukčije opisati. Overdose.Rekla sam mu da do mene postoji jedan put: prijateljstvo (kao temelj za nešto meaningful jerbo nisam cura za avanturu i zezanje) i osvajanje mog povjerenja (good luck with that). Što se osvajanja povjerenja tiče... čak mu i dobro ide što se tiče taktike iskrenost do bola. Možda neke stvari ne želim znati, ali nekako ispadne bolje da ih znam sada na početku, prije nego što išta uopće i postoji. A i moja iskrenost do bola prema njemu... Mislila sam da će pobjeći kada se sretne s mojom emocionalnom inkontinencijom sleš inkontinencijom iskrenosti, ali nije... naprotiv. Čak ni na moju emo sajd nije pobjegao. Čak ni na moju sajko sajd. Dobro, nije sajko sajd, ali anksiozna sajd. Tu je... i posve ozbiljno zainteresiran.  Obećala sam mu da ga se neću bojati sutra... I nemam se čega bojati... on je samo jedan zanimljiv mladić u čijem je društvu ugodno i s kojim se može lijepo pričati... i, eto, svidjela sam mu se iz nekog razloga. Misterij. Idem na dejt. Trebala bih biti sretna, a ne se bojati onoga što taj dejt može predstavljati u budućnosti... Trebala bih se normalno i neopterećeno družiti s njim (dejt ili ne), a ne se bojati što ću ako mi se fakat jako jako svidi i padnu mi zidovi i otvorim mu srce... I pomislim na trenutke kako me strah svega jer ne želim da mi on bude rebound guy jer zaslužuje više i bolje od toga. I kopam po srcu i tražim što osjećam prema bivšem... a ne želim više o tome razmišljati... jer nema smisla... jer onaj *moj On* više ne postoji ako ikada i jest... Trebala bih se radovati... E baš hoću.  Zašto moram biti tako komplicirana, aaaaaaaaa?  |
- 02:55 - Komentiraj (3) - Printaj - #
utorak, 15.05.2007.
Fear
|
Bojim se... Čega? Svega. Bojim se da ću ponovo biti povrijeđena, bojim se ponovo nekome vjerovati, bojim se cijelog tog procesa upoznavanja i zbližavanja s nekim, bojim se da se neću znati ponašati, bojim se... svega. Bojim se njegovih poruka, toga da me želi upoznati, da se želi družiti sa mnom... A znam da se nemam čega bojati.... Znam da se njega ne moram bojati... Samo sebe. |
- 20:05 - Komentiraj (3) - Printaj - #
|
Moj život je drama... I bojim se...  |
- 09:00 - Komentiraj (0) - Printaj - #
nedjelja, 13.05.2007.
Dungeons and Dragons
Danas sam imala sasvim kulan dan. Bila sam na D&D sessionu i bilo je zakon. DM je dobar, ekipa je dobra, ja sam blažena među muškadijom, kampanja je dobra, borismo se i baš je bilo predobro.  A sad sam užasno umorna... jer se nisam naspavala baš. Moj lik je moon elf, sorceress, i zove se Trianna. I tako... mogla bih je nacrtati ili pronaći sliku kako ju zamišljam... i trebam joj još smisliti neki background. Sve u svemu, baš sam happy što igram Dnd konačno, i što je ekipa okej. Jedva čekam idući session. Nemam inspirejšn za pisanje ovako umorna, tako da prestajem s pisanjem i idem ili skuhat kavu i nešto čitati kad dođem k sebi, ili se bacam u krpe... Sutra bih trebala ići vaditi krv. Gnj, ne opeeet.  |
- 19:04 - Komentiraj (0) - Printaj - #
Sinkronicitet
|
Dogodilo mi se nešto prečudno i presuper. Ja ne vjerujem u slučajnosti, i zato ne vjerujem ni da je ovo što se dogodilo slučajnost. Sinkronicitet prije. Sinkronicitet mi je divna stvar i jako zanimljiva i otkako sam čula za njega godinama planiram više o njemu čitati i naučiti. Možda je kucnuo čas za to. Za Junga općenito, za učenje kako tumačiti snove, za mnoge prekul stvari koje sam odgađala i odgađala. Kada se to dogodilo, to je bio tako neobičan osjećaj smijeha i čuđenja! Ispričala bih ga ovdje, ali ne osjećam da smijem. Neke stvari su samo moje. I onih ljudi s kojima ih želim podijeliti. Ali dogodio mi se sinkronicitet. Malo sam googlala i pronašla ovo: Svi ste doživjeli sinkronicitet, kao ne-uzročnu povezanost dvaju događaja. Prvi ga je opisao Jung, koristeći psihološke i psihoterapeutske termine, ali je kasnije sinkronicitet postao načelo, osnovni prirodni zakon koji stoji uz bok uzročnosti. Dva događaja, kao što pokazuje naše vlastito iskustvo, ne moraju biti uzročno povezana da bi imala neki smisao. Svaki put kad nam se dogodi neki sinkronictet (a i unutar njega postoje razredi pojava, poput podudarnosti i predznaka) u nama se javlja osjećaj začudnosti. Dogodilo se nešto što izlazi iz uobičajenih okvira na koje smo navikli i kojima smo podučeni. Kao što je Jung ranije naglasio, u samoj je prirodi sinkroniciteta da ima smisao, a osobito da se povezuje s dubokom aktivacijom energije iz dubine psihe. Kao da je sklop obrazaca unutar nesvjesnog uma praćen fizičkim obrascima iz vanjskog svijeta. Posebice, kada su psihički obrasci na rubu prijelaza u svijest tada sinkroniciteti dosežu svoj vrhunac. Osim toga, oni uglavnom nestaju kako osoba postaje svjesna nove povezanosti sila unutar svoje osobnosti. Zapravo, kad bolje razmislim, ima nešto utješno u sinkronicitetu kao takvom. Zaista ga dugo nisam doživjela, osim ako ne brojim intuiciju i njena upozorenja, ali sada, kada mi se dogodio ovaj sinkronicitet to mi je svojevrstan znak da sam točno na mjestu na kojem i moram biti. A to je intenzivno kul osjećaj. Zbog toga su sinkroniciteti često povezani s razdobljima preobrazbe; primjerice, rođenja, smrti, zaljubljivanja, psihoterapije, snažnog stvaralačkog rada, te čak i kod promjene zanimanja. Kao da unutarnje preslagivanje uzrokuje vanjske odjeke ili kao da se proboj “mentalne energije” širi prema van u fizički svijet. (…) by F. David Peat. Na jednom blogu (ovdje) pročitala sam: Sinkronicitet – dva naizgled nepovezana događaja koji se ne mogu objasniti uzročnoposljedičnom vezom, nego ih povezuje samo osobno značenje. Uistinu zanimljiva tema, taj sinkronicitet.Mi to zovemo slučajnošću, srećom, sudbinom. James Redfield piše u svojoj knjizi “Celestinsko proročanstvo “ da kad se dogode slučajni događaji u pravom trenutku i povežu prave osobe koje naš život iznenada okreću u novom i važnom smjeru, namjera je da naslutimo više značenje u tim zagonetnim događajima. Ako se negdje pojavio neki problem, na nekom drugom mjestu mora postojati rješenje za njega! Sinkronicitet je praktično očitovanje tog načela i to u obliku slučajnosti, znakova, slutnji i drugih pojava... |
- 01:02 - Komentiraj (2) - Printaj - #
subota, 12.05.2007.
...and move it does!
|
Već mi se i prije negdje tjedan dana činilo da je FWB odnos bivšeg i njegove brijačice završio, a da se on prešaltao na novu (novu staru, zapravo, eheheh :rolajz:), ali danas mi je netko prenio "trač" da je to doista tako (da je FWB odnos gotov, ne i ovaj drugi dio rečenice; to je moj feeling). Kako sam ja sama sebi super što se ove intuicije tiče, fakat jesam. Samo da ju i poslušam now and again. Dobra je stvar što nemam baš nikakav negativan feeling u vezi ovog dečka s kojim se vidjeh jučer. Dok za neke druge potencijalno zainteresirane imam... Ali imam intenzivan osjećaj nemira u vezi ikakvog emocionalnog otvaranja (romantičnog karaktera dakako) prema ikome @ d moument, što nije intuicija valjda, nego više strah, ali eto... Druženje i upoznavanje je najs. :) I tako je jučer bilo baš ok... dejt ili ne, bili smo oko 4 sata skupa i pričali. I mogla sam još, bilo je zanimljivo. Bio on novi prijatelj ili novi eventualni romantični interes, mislim da je ok dečko. Ali ono zbilja ok. Normalan. I kao da je našao onaj savršeni balans između odgovornosti i zaigranosti. Mi lajks det. Osjećam se kao da se vrata mog srca definitivno zatvaraju... any minute now. Kao da bi ih se još moglo zaustaviti, ali ih on neće zaustaviti ili kako bi rekla Shakira: but you won't, but you won't... For you, I'd give up all I own Osjetila sam neku radost pomislivši kako je Onaj Pravi možda netko poput ovog dečka kojeg sam upoznala, ili Maria ;) (bok, Beebop And move to a communist country If you came with me, of course And I'd file my nails so they don't hurt you And lose those pounds, and learn about football If it made you stay, but you won't, but you won't  , javi se na ICQ-u ), ili jednog zgodnog dečka koji mi je radio namještaj . Heheh. Bit će zanimljivo otkriti tko je Taj. Makar otkrila da Njega nema, lol.Ali ne želim ništa otkrivati sada. Okej mi je družiti se prijateljski. Okej mi je otići na kavu, na pivu, pričati i šetati se... Okej mi je upoznavati ljude. Ali upetljavanje u nešto me užasno plaši. Ponovo otvoriti nekome srce zvuči mi nezamislivo. A samo nešto fizičko bez emocija mi nikad ne bi bilo dovoljno. Ni ispunjavajuće.Idem sad raditi neku zadaću pa čitati za seminar... I idem onom dečku (kojem moram hitno smislit neko ime kako ću ga zvati na blogu ) poslati email. |
- 19:50 - Komentiraj (0) - Printaj - #
petak, 11.05.2007.
Ipak se okreće...
Sutra imam dejt. Okej, nešto nalik na dejt. Kofi. Večera. Nešto. Ali, vidjet ću se s jednim fora dečkom, to sam htjela reći. I cijelo vrijeme imam feeling da mu se sviđam. Od početka. Otkako smo se upoznali. A i on se meni svidio. Ono, simpatičan mi je. Valjda sam i ja njemu. I kad smo bili na kavi nedavno, platio je on i rekao da ću sljedeći put ja... što sam ja shvatila kao suptilan poziv na još jednu kavu. Hihi. Zanimljiv je i fora mi je ovako se osjećati umišljeno i misliti da mu se sviđuckam... a sigurno mu se sviđuckam, na ovaj ili onaj način. Ne bi mi inače slao poruke i zvao me da se vidimo... Možda je sve prijateljski, tj. sigurno jest, ali ja imam feeling da sam mu simpatična, ali ne samo to, nego da me želi upoznati bolje i družiti se sa mnom i vidjeti dal tu može biti nečeg... Anyway, zadnjih mi dana uljepšava dane... otkako sam ga upoznala zapravo, al osobito od one kave, a posebno od nedjelje... U nedjelju smo se, naime, čuli i shvatila sam da ima lijep glas. Ja padam na glas. A on mi ima lijep glas. Heh. I... ne znam... ne poznajem ga, ali sretna sam što je uletio u moj život sada da mi, uz mog Maria i druge divne muške prijatelje, vraća vjeru u muški rod... Kopala sam mu po postovima na forumu na kojem povremeno piše i shvatila da mi se sviđa kako razmišlja u vezi nekih stvari... i eto, možda je ovo početak jednog prijateljstva. Možda i nečeg drugog. Jednom. Ne sada jer sada nisam spremna ni za što. I imam trust issues... i ne znam baš tko bi imao strpljenja bakćati se sa mnom... Bila sam sva jadna, slomljena i izgubljena, nepovjerljiva i prepuna sumnji na početku veze s bivšim, koliko ću tek sada biti... Ajme. Uništio me. Ali neću dopustiti. Dopustit ću da jednom netko divan osvoji moje srce, da ga primi u svoje ruke i iscijeli svojom ljubavlju. Jer ja u prošloj vezi nisam bila voljena, ni ne znam kako to izgleda biti voljen. Ne znam kako ću ikad ponovo nekome vjerovati, ali ni neću nikome tko neće jako jasno pokazati da mu je stalo i da će biti uz mene sve dok ne osvoji moje povjerenje i moje srce... I neću više biti naivna, naučila sam lekcije. Tko će biti taj netko... i hoće li uopće ikada doći, to ne znam i to je zapravo manje bitno. Bitan je ovaj moj zdrav i optimističan stav. I sada se osjećam kul što sam nekome toliko zanimljiva da se želi družiti sa mnom. Netko s kim se ja hoću družiti in return. Dejt ili ne. |
- 00:10 - Komentiraj (0) - Printaj - #
srijeda, 09.05.2007.
Znaš li koliko boli?
Maybe I always knew my fragile dreams would be broken for you... Prvo sam htjela da ovo bude napisano na skrivenom blogu, ali čemu?Ovo je moj način opraštanja s minulim stvarima, sa svime što je bilo... I danas, kada zapravo imam osjećaj da vrijedim i da sam vrijedna da me se voli i poštuje, i kada mislim da se sviđam ljudima i kada mislim da se meni mogu svidjeti ljudi, želim da to ipak bude ovdje, na javnom blogu. Nije me sram toga što sam mu otvorila svoje srce do kraja... Da, žalim zbog svoje naivnosti, ali ne žalim uopće za tim što sam ga voljela jer sam tako dodirnula dio njega koji je dobar, vrijedan, čist i nevin... i kratko vrijeme provela s nekim dragim i dobrim. I mogu se samo nadati da će on jednom poželjeti ponovo biti takav... Znaš li koliko me boli prošlost, minuli dani, svaki dan koji sam provela pored tebe, svaki dodir koji se neće vratiti, svaki poljubac usana koje me više neće ljubiti? Znaš li koliko boliš... ti, koliko boli... sve? Ti ne želiš znati. Nije te briga. Kao, ja bih trebala pronaći neko razumijevanje za tebe, za tvoje postupke, za sve što si mi napravio. Kao, trebala bih reći "Život nije crno-bijel, život je siv". I kao, trebala bih razumijeti da si ti zapravo dobra osoba. Ti nisi više ona dobra osoba koju sam znala. Ti si netko drugi, netko nepoznat i stran. I taj netko tko si sada nije dobar. Taj netko tko si sada nema srce i nije mu stalo ni do koga osim do samog sebe (a i to je upitno). Taj netko nije ni malo mislio na to koliko će me povrijediti svojim djelima. Tom nekom nije nikada bilo stalo do mene, on nije nikada ništa osjećao i ponaša se kao da me mrzi. Taj netko nikad se neće ispričati, nikada se neće rasplakati zbog svega. Taj netko voli to što radi i ni najmanje ga ne zabrinjava što lomi nečije srce ponovo i ponovo na tisuće komadića. Taj netko je sebičan gad. Jesam li ja pridonijela svemu što se dogodilo? Gdje sam pogriješila? Jesam li mogla učiniti nešto drukčije? Jesam mogla biti ono što ti treba? Da li je moja ljubav mogla doprijeti do tebe? Umorna sam od analiziranja. Umorna sam od toga da pokušavam shvatiti i razumijeti. Možda se tebe ne može razumijeti, možda nema objašnjenja ni za jedan tvoj postupak. Možda je sve ovo neka zona sumraka... ili noćna mora... I možda ću se ujutro probuditi i sve će biti isto kao prije, kao kada sam bila sretna s tobom, kao kada sam ti se šmajhlala i zarobljavala samu sebe u tvoj zagrljaj. Možda... Umorna sam od analiziranja same sebe, od raščlambe same sebe na komadiće i sastavne dijelove, od analize svega što je bilo... Umorna sam. Želim izbrisati sve. Sve što je bilo, sve što je. Želim zaboraviti da smo se ikada sreli. Želim zaboraviti tvoje ime i sve o tebi. Bole me tvoji postovi, bole me tvoje riječi, boli me tvoje postojanje, boli me prošlost, boli me sjećanje na tvoje oči, boli me ona knjiga koju si mi poklonio za Božić i boli me posveta u njoj, bole me riječi koje me podsjećaju na tebe, boli me moja vlastita soba, boli me krevet na kojem smo skupa spavali, boli me ploča na kojoj smo pisali bezvezarije i smijali se, boli me moj vlastiti odraz u ogledalu i tuga u mojim očima, bole me serije koje smo skupa gledali, bole me neke pjesme, boli me tvoj dio grada, boli me autobus Dugave-Črnomerec, boli me Savski most, boli me faks, bole me sjećanja, boli me prošlost, boli me...boli boli boli boli boli boli boli boli boli boli boli boli... You went away Cause you said that you can't stand me So I went away I was sure that you can't stand me Well I don't think we have to be like this forever Is there more to life than love and being together? You went away Cause you said you couldn't love me I went away Cause all I do is love you Well I don't think we have to be like this forever There's more to life than love and being together ... Is there more to life than love and being together? Pa, ipak, na neki čudan način razumijem te bolje nego što bi itko mogao u vezi straha od odrastanja i izgubljenosti. Postoje stvari o meni koje ne znaš, koje nitko ne zna... I na neki čudan način razumijem... You couldn't care less, huh? Yeah, I know... Samo se nadam da ti se neće u životu morati dogoditi nešto gadno kao što se meni moralo (očeva smrt) da te to trgne. |
- 01:55 - Komentiraj (0) - Printaj - #
ponedjeljak, 07.05.2007.
A little something
|
Danas sam zahvalna na prijateljima, onim pravim... I fotografirala sam, a to me uvijek oraspoloži. Dani mi prolaze tako da samo gledam kako mi sati nestaju pred očima. Još uvijek sam čudno paralizirana, ne mogu se pomaknuti, ne znam se pomaknuti. Zarobljena sam u nekom trenutku vremena, a vrijeme mi prolazi pred očima i nestaje u nepovrat. Nakon ovog pisanja idem se trgnuti i učiti; oduprijeti se paralizi do krvi. Neki ljudi previše očekuju od mene u premalo vremena. Na primjer da prebolim sve i nastavim kao da nikad ništa nije bilo. Dragi Beebop, trebam tvoju snagu kad sam slaba i trebam tvoje verbalne šamare ever so often ;), ali ponekad zaboravljaš da je i tebi bilo potrebno vrijeme... Ta znaš me, čovječe! Razmišljala sam danas o tome koliko se dugo poznajemo... Mislim da je u igri pet godina. Znaš li ti koliko je pet godina? Puno, u svakom slučaju. I da, nisam još pročitala knjigu, samo djelomično; pročitat ću je! Sada pokušavam pohvatati konce u vezi faksa jer sam se zbilja sva izgubila u ovih proteklih mjesec dana... I, znaš, dođu trenuci kao onaj sinoć, dođu i prođu... i nerealno bi bilo očekivati da neće i da tako lako mogu preboljeti... Jer meni sve to s bivšim nije bilo zezanje, značilo mi je nešto, značilo mi je puno. Teško je kada ti netko postane važan u životu, a onda nestane. Potrebno je neko vrijeme, potrebno je preboljeti. Ali zašto ja to tebi govorim kada si i sam to prošao?... Možda si jači od mene, možda si duhovno dosegao neki stupanj razumijevanja... Ja sam još uvijek ona ista ja... i ne mogu na silu razumijeti stvari kako ih ti razumiješ. Pusti me da budem tužna i da ponekad plačem i da ponekad žalim za minulim... A onda ćeš uskoro jednog dana na mom licu vidjeti osmijeh i znat ćeš da sam prošla kroz tu tamnu noć i preživjela, jača nego ikad! Do tad budi strpljiv sa mnom i budi mi i dalje prijatelj.  I thought that I'd be all you need In your eyes, I thought I saw my heaven And now my heaven's gone away And I'm out in the cold You had me believing You had me believing in a lie Guess I couldn't see it Guess I couldn't see it 'till I saw goodbye |
- 21:30 - Komentiraj (2) - Printaj - #
"U jutra besana još dođe nezvana..."
U jutra besana još dođe nezvana, i kao provalnik mi pretura po mislima i pesmama... Al' to je sve što mi može... Bila sam ti samo jedna usputna stanica, a zavoljela sam te i trebala više nego što bih ikada smjela priznati... I ne znam što sada osjećam, zaista ne znam. Ne znam volim li te, patim li, boli li me, čeznem li još uvijek za tobom, sanjam li i dalje... Mutno mi je sve pred očima. Voljela sam te... a sada bih dala sve da nisam, da nikad nisam. Jer da nisam, ne bih proživjela onoliku bol... Sada si sve ono što sam mislila da nisi, što si mi rekao da nisi. Sada si netko drugi, stran i odbojan. Sada si bolna uspomena koju želim zaboraviti, a znam da nikada neću. Sada si stranac, a ne tako davno spavala sam privijena uz tebe, osjećala sam te tako blizu. Sada nemaš srce, a ne tako davno bila sam najsretnija jer si baš ti u mom životu. I ne znam gdje sam... ne znam što osjećam... ne znam ništa... Neću sada o tome razmišljati... Sutra je novi dan! O svemu ću tome, poput Scarlett, razmišljati sutra. "O tom ću misliti sutra..." ...ko Skarlet O'Hara |
- 01:33 - Komentiraj (4) - Printaj - #
nedjelja, 06.05.2007.
Ljubav, seks i moja razmišljanja
pričala sam s majkom neki dan o ljubavi, sexu, prijašnjim vremenima i današnjim vremenima. zaključile smo da se ništa nije bitno promijenilo. pričala mi je mama o kolegici s kojom je radila kao mlada medicinska sestra... ta kolegica je spavala sa svima, s pola bolnice u kojoj su radile, to joj je valjda bio način zabave, obična fiskultura i ispunjavanje neke unutarnje praznine. učinila bi to, a onda je osjećala potrebu da to opere sa sebe tuširanjem, i onda se valjda na trenutak osjećala bolje... tužno, zapravo...jedna djevojka koja je očito čitala moj blog osjetila je potrebu zbog mog posta napisati na svom blogu što njoj znači casual sex (as if I care). napisala je da casual sex nije veza nego ubijanje vremena, način zabave, trošenja kalorija, poticanja trenutne radosti.... dopustite mi da umrem od smijeha. ok. sad kad sam se nasmijala, mogu nastaviti. koliko ljudi, toliko ćudi, i guess; ali neke ćeš stvari, djevojčice, shvatiti tek kasnije u životu... moj tata je bio... ehm...igrač u mladosti... bio je jako zgodan i cure su se lijepile za njega. kada sam bila mala pronašla sam slike raznih djevojaka, kalendariće u kojima je vodio evidenciju kada s kojom ima sastanak. ako se svega toga nije prije posramio, sigurna sam da se svog života posramio tada - pred svojom kćerkicom kada ga je gledala svojim nevinim očima. (kasnije se jako posramio svega i pokajao za sve, ali to je priča za neko drugo javljanje na blogu.) jednom mi je rekao da će mi ispričati kakvi su muškarci i čega se moram čuvati, ali nikada nažalost nije... a sada ga više nema da mi ispriča. možda bih bila pametnija da mi je ispričao... možda mi se ne bi dogodilo što mi se dogodilo. što je za mene sex? za mene su ljubav i sex dvije strane jednog te istog novčića. za mene je sex fizičko očitovanje ljubavi. za mene je sex puno više od fiskulture, trošenja kalorija i zabave. nekim je ljudima poseksati se s nekim kao otići na sok s nekim. meni nije. meni je to intiman čin koji je nabijen emocijama, nešto što ima potencijal biti iscjeljujuće, nešto lijepo, nešto što ima značaj. casual sex, sex s osobom prema kojoj ne osjećam ništa (osim, jelte, požude), mi je posve nezamisliv. a i previše se poštujem za tako nešto. štoviše, s obzirom na moj kršćanski background, za mene je sex ispreplitanje duha, duše i tijela. nikad samo fizičko iskustvo. i ne vjerujem da je tako samo za mene, vjerujem duboko (a i životno iskustvo potvrđuje) da sex zaista to i jest i da ostavlja tragove kojih nismo ponekad ni svjesni. mogla bih puno pričati o tome, ali trenutačno se osjećam kao da bih o tome pričala bez pokrića. osjećala bih se licemjerno da išta sada pokušavam objasniti. jer sam sama pala na testu. sex je kao vatra. dobar je kao što je i vatra dobra, ali kada izmakne kontroli, onda se pretvara u vatrenu stihiju, u požar koji uništava sve. ako se ikad ponovo nađem u situaciji da mi se netko svidi i počne uvlačiti pod kožu, željela bih toj osobi reći ovo: ponašaj se prema meni onako kako bi htio da se jednog dana kada budeš imao kćer prema njoj ponaša njen dečko... u životu se sve vraća i sve plaća... what goes around, comes around... |
- 14:29 - Komentiraj (2) - Printaj - #
Biserje pred svinje*
|
Odlučila sam pisati još jedan blog. Ovaj kao cenzuriranu, onaj kao necenzuriranu verziju. Ovaj javan, onaj skriven od očiju koje nisu dostojne da čitaju o mojim osjećajima. Ne želim da on i određeni drugi ljudi koji dolaze iz nekih svojih razloga čitati moj blog znaju što stvarno osjećam. Moje je srce najdublji dio mene, a svijest o tome da me čitaju ti neki ljudi ne dopušta mi da budem posve slobodna i iskrena. To ne znači da neću pisati iskreno ovdje; to samo znači da neću pisati sve ovdje. * takva je izreka, nek se nitko ne uvrijedi |
- 12:58 - Komentiraj (0) - Printaj - #
subota, 05.05.2007.
Ljubav
čitala sam svoj stari blog i pronašla ovo:ljubav jednako patnja jednako bol, to je sve jedno te isto. to je putovanje do kraja svojih snaga, do beskraja i natrag dok ne padneš u najdublje ponore i osvjestiš se i shvatiš da više ne želiš proći kroz išta slično. više ne želiš da boli tako. više ne želiš voljeti nijednog muškarca jer je osuđeno na propast i prije nego što je počelo. nikad nisam doživjela ljubav, a kada sam mislila da sam joj najbliže, bila sam joj najdalje. neki ljudi nikad ne dožive ljubav, nekima nije suđeno. neki ju sami odbiju. uvijek kada o tome razmišljam, sjetim se svoje tete. zašto divna, pametna i dobra žena poput nje nikad nije imala sreće u ljubavi, a kada je mislila da joj je najbliže, bila joj je najdalje... zaljubila se u muškarca koji je bio gay, prikriveni dakako... dan danas ona nosi ožiljke zbog njega, nije oprostila... ne njemu, nego sebi... sada ju razumijem bolje nego prije. nakon njega nikad više nije nikome otvorila srce, svaki je imao neku manu... možda je sama odbijala svaku mogućnost da joj se dogodi ljubav, možda je to njen odabir.ne bih htjela da mi se dogodi da budem toliko oprezna i uplašena da se bojim ponovo nekome otvoriti svoje srce. Don't talk of love, pročitala sam negdje da u životu postoje neki ljudi koji nam slome srce, no da također postoje oni koji to slomljeno srce uzmu u svoje ruke, omotaju ga u šal i griju ga kao svoje... mislila sam prije da moje srce ne može biti ponovo slomljeno jer je već bilo slomljeno toliko puta i ni nije bilo cijelo da bi moglo biti još jednom slomljeno. ali shvaćam sad da nisam mogla drukčije. nisam mogla dati 20% sebe ili 50% sebe ili 80% sebe, dala sam onoliko koliko sam htjela dobiti zauzvrat. dala sam 100% sebe jer sam to ja i nisam znala drukčije... i koliko god boli, mislim da ne bih htjela biti drukčija. sve ili ništa djevojka. ljudi poput mene ne znaju kalkulirati, ne znaju biti proračunati, a ako bi i mogli biti takvi, oni to ne žele jer žele biti nepatvoreni, iskreni i živjeti prema motu "I'd rather be ashes than dust!" mislim da sam se negdje u cijeloj ovoj priči i tuzi izgubila... zbog suza koje su mi maglile pogled, zaboravila sam tko sam. on je ušao u moj život s nekim razlogom, i ja u njegov. i bez obzira na sve, duboko u svom srcu on će uvijek znati da sam mu dala cijelu sebe i da je bio voljen. ima toliko ljudi koji nikada to ne dožive, on nije jedan od njih... to će uvijek biti moj trag u njegovom životu, iako je on sve već zaboravio i izbrisao iz sjećanja. i tužno mi je gledati kakav je sada, ali ja znam da je on ispod svih slojeva netko drugi, i kako god on živio i tko god on bio, ja ću znati da sam jednom dotaknula, na trenutak bar, tu njegovu bit... i drago mi je što sam ga znala kao nekog drugog, i nadam se da će jednom pronaći sebe i svoj put. i opraštam mu sve iako me nikad neće tražiti oproštenje, iako se nikada neće ispričati. ja ne želim biti kao drugi, ne želim u svom srcu nositi crne osjećaje...Well, I've heard the word before. It's sleeping in my memory. I won't disturb the slumber of feelings that have died. If I never loved I never would have cried. I am a rock, I am an island. mislila sam da ne osjećam ništa, da mi je srce mrtvo, da ga je on ubio, i da je tako pobijedio; ali sada shvaćam da nije pobijedio, da sam ja pobjednik u ovoj priči. jer sam voljela. jer još volim. jer opraštam sve. jer je moje srce još uvijek živo i još uvijek osjeća i još uvijek je sposobno voljeti i voljet će opet, još jače, još više, i voljet će dok je god živo, voljet će čitav svijet. prošlo je mjesec dana otkako mi se srušio svijet, otkako se zemlja prestala okretati oko svoje osi, otkako je uz škripu stala, otkako sam se probudila iz najljepšeg sna. pa ipak... the world still turns, the stars still shine, the way they did when you were mine... ne vrijedi živjeti u snovima, u nečemu što nije istinito, u nečemu što je lažno. buđenje boli, ali vrijedno je toga. nikad nisam doživjela ljubav, a kada sam mislila da sam joj najbliže, bila sam joj najdalje, napisala sam gore. nisam nikad doživjela romantičnu ljubav, da; ali doživjela sam Ljubav. I sada sam joj najbliže. |
- 16:51 - Komentiraj (2) - Printaj - #
petak, 04.05.2007.
I tako dalje
|
Jučer sam sjedila na kavi sa zanimljivim dečkom (not bad to look at too) i, osim što mi je samom svojom pojavom na trenutke vraćao nadu da postoje normalni muškarci, baš smo lijepo pričali. No bez obzira na to koliko on normalan (mhm, ja više nikom ne vjerujem da je normalan, lekcija naučena) i simpatičan i zgodan bio, ne mogu ga gledati kao eventualnu simpatiju, ne mogu nikog tako gledati. Moj predragi prijatelj, koji je isto zgodan dečko - i čak sam nekad imala a crush on him :))) - rekao mi je da bismo nas dvoje trebali zabrijati da zaboravimo na bivše, lol, i možda ima pravo, ali ne mogu se samo tako prešaltati u taj film u kojem bih uopće i bila zainteresirana za išta "romantično", išta što uključuje interakciju sa suprotnim spolom koja nije striktno prijateljska i koja nosi sa sobom eventualni rizik intimnosti i njenog fizičkog očitovanja. Svi mi govore da se klin klinom izbija... i koliko se sjećam, ima nečeg u tome, samo što prečesto ti novi klinovi ispadnu veći problemi od onih starih. Barem su meni takvi bili... Fatalni je bio jedan takav klin, prije godinu dana jedan dečko... um... ne hvala. Jedino ako se zaista desi spontano nešto pa nova ljubav obriše staru, lakše se sve zaboravi. Ali ljubav, ne klin; i ne brijanje bez osjećaja. (Doduše, ja imam osjećaje prema prijatelju :D, hm, hm... lol.) Sinoć sam na španjolskom sjedila na satu i okrenula slučajno na list u bilježnici na kojem su bili ispisani moji strahovi (u formi dnevnika), svi od reda; zapis iz vremena kada sam još mogla pobjeći i izbjeći sve što se dogodilo. Da barem jesam pobjegla! Pročitavši to, jako sam se rastužila i do kraja sata borila sam se sa suzama, da se ne rasplačem. I ponovo sam postala svjesna: ne mogu si oprostiti... ne znam hoću li si ikad moći oprostiti... Kako sam mogla biti tako naivna, kako sam mogla to dopustiti? :( Mislim čak da sam ih vidjela jučer, nisam sigurna. Mislim da možda jesam... u busu, išli su negdje ako su to bili oni. Ne moram previše golicati maštu da pogodim što su išli raditi... On misli da je casual sex s njom nešto što nije nikakva veza, lol, ali vara se. Iako to ne zovu vezom, to nekakva veza jest. A i neću se začuditi ako ga smota i uskoro osvane novi par na "Provodadžiji", o ne. Ona je tražila nekog da ju poševi (ah ti blogovi i ljudi koji pišu svašta), on je tražio bilo što što ima rupu među nogama, i baš su se našli. Slatko! On je ispao sve ono što je meni govorio da nije. A ja sam ispala naivčina, naravno. Doktor naive! (Kakav Lacković Croata! Ni do koljena mi nije.) Što je najčudnije, jučer kad sam došla kući i vidjela da ih nema online (mhmm, teško je zbrojiti dva i dva), uopće mi to nije ništa značilo, bila sam happy što ih nema, pogotovo njega. Baš je bilo lijepo na forumu, uživancija! I nije me nimalo diralo što su skupa... I couldn't care less. Mislim da je to dobar znak. Toliko mi je taj dečko pao u očima da se ponekad pitam može li pasti niže... Ponekad mi je smiješno ovo ignoriranje, ali onda se sjetim svega i zaključim da zaista ne bih željela poznavati nekog kao što je on. Da, osjećam se superiornije na neki način, so shoot me. On mi je trenutačno niži od prašine pod mojim cipelama... ja se ne družim s prašinom, i ne pričam s njom. Voljela bih da ga nema nigdje u mom životu, voljela bih da ga nema na forumu i da ne dolazi na moj faks, voljela bih da ga nikad ne vidim, voljela bih imati amneziju i zaboraviti mu i ime. Ali on je nažalost tu... no, s obzirom na činjenicu da to nije ista osoba, ja ga zaista ne poznajem, tako da ga zaista nemam što pozdraviti ako ga sretnem. Ne znam zašto i nakon svega ponekad tražim opravdanja za njega, za sve što je napravio. I pokušavam ga shvatiti. Ali on nije logičan i previše mi je laži napričao da bih sada mogla razlučiti što je bilo iskreno. Ali ponekad tražim opravdanja i u tim trenucima bude mi žao što nikad neću dobiti objašnjenje što se dogodilo. Prekid veze kao takav nije tragičan, i ovaj naš nije morao biti ovako ružan, pogotovo što veza i nije bila loša (ako to sada uopće mogu reći, jer sada je sve noćna mora); ali bojim se da nikad neću razumijeti i da nikada neću shvatiti što se dogodilo. Sve bih podnijela: da se odljubio, da se zaljubio u nekog, da se jednostavno ohladio, da mu to nije bilo to, da nije za vezu, da mora sredit život, da se ne može vezati... ali ne razumijem, da se postavim na trepavice, zašto je - ako je već tvrdio da ne prekida sa mnom jer mu nije stalo - morao zabrijat s prvom voljnom curom odmah nakon prekida i onda se uplest u casual sex sa sljedećom takvom. I još da ih je baš morao naći u mom miljeu. Mogao je barem biti diskretan i otići negdje van i tamo se spetljati s nekim; zašto baš pred mojim očima??????????? Zašto nije mogao biti iskren, zašto mi je lagao? Pa više boli ovako nešto, nego kad ti osoba kaže istinu u lice, koliko god ta istina bila bolna. Zašto se uopće i išao petljat sa mnom kad je znao da sam sušta suprotnost curama poput ove kojoj je noćas grijao krevet? To ga čini zlom i lošom osobom. Koliko god pokušavala pronaći neko opravdanje za njega, uvijek se vraćam na onu izreku da se stablo poznaje po plodovima. Njegovi su truli, ergo on je trula osoba. Ne shvaćam... Nitko se ne može tako brzo promijeniti, on je oduvijek morao biti ovakav... ali me je prevario. I to je to. Onak, deal with it, S., nisi ni prva ni zadnja. A sjetim se ponekad onog dečka koji prije spavanja ljubi svoje plišance, koji me je, kad sam zapela kasno vani i prespavala kod njega, samo primio za ruku ne pokušavši baš ništa, kojem su išle suze na neku instrumentalnu glazbu kad ju je prvi put slušao, koji mi je slao najslađe sms poruke, koji je bio osjećajan, drag i dobar... I teško mi je vjerovati da je to ista osoba... Keyser Söze, anyone? |
- 09:05 - Komentiraj (2) - Printaj - #
srijeda, 02.05.2007.
Closure
|
it's the soul we fall in love with, rekla mi je jednom jedna prijateljica... napisala bih sada što mi je u mislima u vezi toga, ali ne mogu. između mojih misli i mojih prstiju preko tisuća sinapsi ipak ne postoji prava veza, ne postoje prave riječi kojima bih izrazila svoje misli... i zato tipkajući odjevam neke misli u rečenice i... kako da predočim nijanse svoje boli? kako da opišem zvukove tuge? kako da objasnim dubine razočarenja i ozbiljnost ovog osjećaja izdaje? judinim me poljupcima ljubio i pričao mi bajkovite laži. a ja sam bila naivna, tako naivna. kaže on na svom blogu da sam puno toga krivo zaključila. ne, nisam ništa krivo zaključila, nego tek sada shvaćam, a prije sam bila slijepa. tek sada shvaćam da me je prevario, da mi je pričao laži, i da sam nasjela. ni prva ni posljednja. tipična priča, zapravo. toliko tipična da je to smiješno. dogodila mi se jedina stvar koju sam u životu željela izbjeći... ako sam išta željela izbjeći, onda je to bilo biti tako prevarena, tako tipično prevarena... kad se sjetim kako sam u početku bila užasno nepovjerljiva i koliko mi je trebalo vremena da se otvorim, počnem vjerovati i prepustim se, dođe mi da čupam kosu i plačem. gledali smo film "playing by heart" u to vrijeme i komentirali kako svojom nepovjerljivošću i strahom podsjećam na lik koji u filmu igra gillian anderson... hahaha...koliko ću tek sada podsjećati na nju! bila sam samo uplašena djevojčica u tijelu ne baš djevojčice... to sam napisala o sebi ovdje kad sam tek počela pisati blog. to sam bila - uplašena djevojčica. i dogodilo mi se upravo ono što sam željela izbjeći i to s mladićem za kojeg bih bila stavila ruku u vatru da je drukčiji, da nije takav... ali da đavao ima rogove, svi bi bježali od njega, zar ne? naravno da se ne bih petljala s njim da sam znala kakav je. ne bih ga dvaput pogledala. ne bih ga nijednom pogledala. ljuta sam... ne toliko na njega koliko na sebe. ne mislim da su svi muškarci đubrad, kako je napisao, niti mislim da to može biti ikakav izgovor za imbecilno ponašanje ili način da se izbjegne preuzeti odgovornost za svoja djela. pojedinci su đubrad, i muškarci i žene, ali uskraćujem im "pravo" da se skrivaju iza toga. nitko se ne može skrivati iza toga. mislila sam da su neki tipovi prije njega bili igrači i da su me htjeli iskoristiti, ali sada vidim da su zapravo bili jako fer, pogotovo jedan. kada je shvatio da će me povrijediti ako nastavi sa mnom jer se nije mogao emocionalno angažirati, prekinuo je sve. mislila sam da mi je slomio srce, ali zapravo nije... sačuvao mi je srce. rekla sam da ću mu zahvaliti kad se vidim s njim, ali sam zaboravila. sljedeći put svakako hoću. sada ga iznimno poštujem zbog toga! kako je to smiješno sada kada se sjetim... on (bivši) mi je, kad sam mu ispričala o tome kako sam uvijek naletavala na sličan tip muških i da mi ljubav ne ide, rekao da sam valjda naletavala na krive, da nisu svi takvi...lol. aha, a on prvi nije takav... više me nije briga što radi, s kim to radi ni što će biti s njim. želim da se sredi i da bude dobro, ali ne zanima me više ništa u vezi njega; široko mu polje. ne želim mu zlo, ne želim nikakvu osvetu... dovoljno mu je loše as it is. zapravo ga žalim. mislim da sam konačno došla do closurea, ne tako što shvaćam što se dogodilo (jer to očito nikad neću shvatiti s obzirom na to da mi je on uskratio objašnjenje), nego tako što sam raskrstila s njim u srcu. kraj je ovo jednog ružnog poglavlja u mom životu... naučila sam mnogo. uplašena djevojčica je odrasla. sanjar se probudio. lekcija je bila bolna, ali vjerojatno je jako dragocjena i jednom ću, vjerujem, biti zahvalna na njoj, iako bih sada dala pola svog života samo da mogu izbrisati sve što se dogodilo. nemam lijepih uspomena jer ih je sve uništio svojim ponašanjem netom nakon prekida kojim mi je pokazao vrlo zorno koliko sam mu značila i što je osjećao prema meni; ponašanjem kojim je pregazio sve svoje riječi, sve svoje poljupce i dodire učinio lažnima, a svaku minutu koju sam provela u njegovom društvu pretvorio u najružnija sjećanja. sve što sam mislila da je lijepo, ispalo je ružno i odvratno i lažno i neiskreno. nemam nijedno lijepo sjećanje sada kada vidim da mu nikad ništa nisam značila. žali Bože vremena, pažnje, emocija... naravno da ne bih ovako osjećala da je malo pričekao sa svojim novim životom brijača (lol, on je navalio kao sumanut na traženje brijačice, kao da će žene izumrijeti u mjesec dana - uvijek ima lakih cura, don't worry), da nije zakolutao očima na moje pitanje da li je razlog prekida to da želi brijati okolo (mogao je barem onda biti iskren pa reći odmah da je to razlog - nije da nisam pitala), da je pokazao trunčicu poštovanja prema meni i onome što smo imali. ali nije. nego je tvrdio da mu je još stalo i da ne prekida sa mnom zato što nije, nego zato što osjeća da će umrijeti ne učini li to. uz dramatično plakanje i ridanje. ah! (doduše, tjedan dana kasnije shvatio je da želi okolo bariti... a ja, ja sam već postala odavno zaboravljena prošlost. drevna povijest.) i što drugo da zaključim nego da je sve bila laž i obmana? a sada moram živjeti s tim. i, evo, živim. da mogu, ne bih; ali moram. što me ne ubije, čini me jačom. zapravo je neopisivo žalosno sve to. on. zašto se ja živciram uopće? onak, odrasti... prije ili poslije ćeš morati... bolje ti je prije nego kasnije kad te pritisne život i budeš prisiljen odrasti. bolje ti je odrasti jer si si zabrijao da želiš, da je kul bit odrasla osoba, nego kada nećeš imati izbora. osim toga, uskoro ti nedoraslost neće pristajati. sada je još možda simpatično, ali će uskoro biti nakaradno i groteskno. He is running A hundred miles an hour in the wrong direction He is trying But the canyon's ever widening In the depths of his cold heart So he sets out on another misadventure just to find He's another two years older And he's three more steps behind stavljam zadnju točku u ovom poglavlju svog života. točka. |
- 09:22 - Komentiraj (7) - Printaj - #
to let go
to let go.okrenuti novu stranicu. poći dalje... prihvatiti da nema nade, da došao je kraj... kako ako srce još voli? kako ako srce još sanja? pogotovo kako ako srce voli nekog tko ne postoji? pogotovo kako ako srce voli nekog tko sada ljubi druge usne? voljeti, a ne posjedovati... može se voljeti netko bez da ga se posjeduje. zapravo, nikad nikog ne posjedujemo. ljubav daje slobodu... i pušta. ljubav pušta onoga kojeg voli. ljubav ne zarobljava u rešetke, ljubav pušta voljenu osobu da ode ako ona to želi... i nikada se ne vrati... odleti, ptičico, odleti i budi sretna u svojoj slobodi... i ako se se ikad odlučiš vratiti... možda ću još biti tu... ali to je prebolno... nije li? postoji li neki drugi put? ne, samo tako može biti. samo tako. zašto ja u životu uvijek imam neke teške i bolne lekcije za naučiti? ova mi je jako poznata. bit će da još nisam naučila do kraja. naučila da mi je potrebna u životu ljubav, ali ne od neke određene osobe; da ako si utuvim u glavu da mi je potrebna baš nečija ljubav, postoji jedna osoba na ovom svijetu koja me neće moći voljeti: ona koju mislim da trebam. volim li ga? volim li ga sada kada ga ne prepoznajem? sada kada je netko drugi, netko treći, netko tko mi se ne sviđa? volim li ga ili volim onog drugog, onog mrtvog njega? da li je on mrtav? nepovratno izgubljen? ne znam, ništa ne znam... znam samo da tugujem za njim, duboko tugujem i mislim da me nitko ne može razumijeti, osim onih koji su doživjeli istu bol. možda sam dramatična, vjerojatno jesam, ali ja sam uvijek duboko proživljavala sve što mi se događa. mislim da ni ne želim biti drukčija jer ovako do kraja doživim sve, ovako izgorim do kraja, ovako sam pepeo a ne prašina. da, volim ga i ovakvog... ne volim što radi od sebe, ne volim njegovo ponašanje i želim vjerovati da on nije njegovo ponašanje, da je duboko ispod svega toga onaj isti on, uplašen i izgubljen. jednom će se pronaći, jednom će shvatiti da ga ništa i nitko u životu ne može učiniti sretnim, osim njega samog. jednom će odrasti i pronaći svoj put. ne znam gdje ću ja tada biti... ali gdje god bila, sjećat ću ga se.. i bit ću sretna što je shvatio i što je počeo živjeti... bit ću sretna što je sretan. a sada ga puštam da odleti iz krletke mog srca... odleti, ptičico... odleti... visoko... a ja ću gledati za njim... dok ne nestane na horizontu... dok se ne uvjerim da je dobro... onda ću krenuti dalje. |
- 00:49 - Komentiraj (3) - Printaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Kelly Clarkson - You Found Me Is this a dream? If it is Please don't wake me from this high I've become comfortably numb Until you opened up my eyes To what it's like When everything's right I can't believe You found me When no one else was lookin' How did you know just where I would be? Yeah, you broke through All of my confusion The ups and the downs And you still didn't leave I guess that you saw what nobody could see You found me You found me So, here we are That's pretty far When you think of where we've been No going back I'm fading out All that has faded me within You're by my side Now everything's fine I can't believe You found me When no one else was lookin' How did you know just where I would be? Yeah, you broke through All of my confusion The ups and the downs And you still didn't leave I guess that you saw what nobody could see You found me You found me And I was hiding 'Til you came along And showed me where I belong You found me When no one else was lookin' How did you know? How did you know? You found me When no one else was lookin' How did you know just where I would be? Yeah, you broke through All of my confusion The ups and the downs And you still didn't leave I guess that you saw what nobody could see You found me (You found me) (When no one else was lookin') You found me (How did you know just where I would be?) You broke through All of my confusion The ups and the downs And you still didn't leave I guess that you saw what nobody could see The good and the bad And the things in between You found me You found me |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||