all in all
petak, 03.06.2005.
˙
|
A vrućineee... Ljeto je zapalilo sve živo, suknjice, šlapice, naramenice, haljinice, koktelići, skuteri i dobra mjuza iz auta. Nisam se još kupala jer nikako ne mogu stići ali kad odem za nekih 10-ak dana, neću se vraćati tako brzo :) Ispiti su došli na velika vrata i kontam kako je brzo sve to prošlo, kako mi se čini da je jučer padao snijeg i da smo se smijali ispred faksa dok smo jednu curu bacili na snijeg i škakljali dok je ona vrištala i smijala se u isto vrijeme. Položila sam neki dan pismeno ispit, ali nije bilo ocjena. Pisala su samo imena nas nekoliko heroja koji su “zadovoljili” kriterije. Došla ja na usmeni, kako to obično biva, ispred vrata masovna histerija, ja totalno cool ušla među prvima s idejom “šta bude – bit će”... Profa sva skockana, jedina u predavaonici sa hrpom papira i ja sjedam isprdd nje. Imala sam neki čudan feeling, ni sama ne znam zašto. Nije trema, nije panika nego nešto NLO-ovski. Profa: Kolegice, vaš pismeni je bez greške. Ja: Dobro. Pretpostavljala sam (prizvuk bahatosti, nisam baš pretpostavljala) Profa: Mislim da nema potrebe za usmenim ispitom, izašli ste na predrok, dobili 5, bili ste na većini vježbi i predavanja. Ja: Dobro. Profa: Ne trebate mi više dolaziti na predavanja i vježbe, odradili ste svoje. Ja: Ajde bar nešto. Profa: Samo mi nemojte zakasniti na upis ocjene, onda ćete morati čekati sljedeći rok da vam upišem ocjenu. Ja: Ma neću, bez brige. Doviđenja. I tako zbrojih ja prvu peticu ove godine. Sad ide hrpetina ispita za kojih i nemam neki veliki plan, ali jedini plan koji imam je onaj da neću učiti čitavo ljeto. Niti pola nemam u planu. Danas sam na kavi pričala sa ekipom i napravili smo plan gdje i kada ćemo ići ovo ljeto. Nekakav okvirni. Imamo u planu nekoliko obližnjih otoka, Split, Novalju. Smještaj smo već dogovorili (svi negdje imaju svoju vikendicu ili kuću), pare smo zaradili, još nešto ispita da riješimo odn. damo uvjet i onda mirne duše divljati čitavo ljeto. Odvojila sam malo vremena i išla potražiti nekakve šlapice, japankice, “isusovke”, nanulice ili bilo što na tu temu. Da skratim priču – nema. Nakon čitavog grada i zagledanja u svaki dućan, ništa nisam našla po svom ukusu... Ono što mi je zapelo za oko je 550,00 kn a toliko novca za šlapice ipak nedam! Pa nisu baletanke ili cipele pa da bacim malo bogatstvo na njih! Do nekakvih 300 kn bi i bila spremna platiti. Kao zadnja nada ostao mi shopping centar na ulazu u grad i kad sam išla, već sam bila pomirena sa činjenicom da ni tamo neću ništa naći, but I was wrong. Izbora ko u priči, i od 10-ak potencijalnih modela jedne su mi ipak bile no.1. Pitam broj, ima (ugodnog li iznenađenja!). Vidim cijenu – 375,00 kn. I gledam onda ponovno kako mi stoje na nozi kad uleti mi prodavačica “imamo popust, to je stara cijena, sada su 149,00 kn”!!! Yippy! Napokon nešto dobro danas. Nakon njih uletio je sladoled od lješnjaka i nečeg zelenog pa sam kao Brum zadovoljno krenula doma. Samanthice, i tebi želim ovakvu kupnju! : ) Pozdrafcek Pozdrafski ;) |
- 18:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ponajprije mjesto gdje se odmaram, iznosim svoja mišljenja, razmišljanja, dileme i kratak osvrt na sve što se provrti ispred mojih očiju toga dana :) Kaže moja prija: "Svašta-nešto" :) Statistiku sam voljela u srednjoj: Free Website Counter |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||