utorak, 30.05.2006.
Crveno
Tko zna za prizmatsko nastajanje grimiza neće smatrati protuslovnom tvrdnju kako ova boja sadrži sve ostale boje, dijelom u zbilji a dijelom u mogućnosti. (...)
Nasuprot tome, ona nam se u pigmentu pojavljuje završeno, i to kao najsavršenije crveno u Cochenillu čiji materijal kemijskom obradom vodi čas u plus a čas u minus, dok u najboljem karminu predstavlja u svakom slučaju potpunu ravnotežu.
J. W. Goethe
Sjećan se, dok sam bila dijete... imala sam običaj zamišljati svijet u samo jednoj boji... zamišljala bih da je cijeli svijet plav... da svaki predmet nosi svoju nijansu te boje... često bih po kući tragala za svim predmetima koji nose istu boju.... te bih ih potom stavljala na hrpu i lagala im da boja koju nose nije jedinstvena, već da je cijeli svijet u toj boji.... zatim bi im šaptala o izmišljenim bojama... o predmetima i idejama koje nose boju različitu od boje koju nosi ostatak svijeta... tiho sam im svirala o lutanju tih boja... o njihovom plesu kojim se odvajaju od svega uobičajenog.... o njihovim mirisima... govorila bih im tiho: žuta postoji samo ako postoji narančasta, jer se inače nema od čega odvojiti....
Ali, ne bi uvijek bilo tako.... nekad bih nakupila stvari iste boje na hrpu i samo ih promatrala... zatvorila bih oči i zaspala.... sanjala snove o samo toj boji.... samo o zelenoj.... samo o plavoj.... samo o crvenoj.... to su bili čudni snovi.... kad san ih sanjala nisan bila zaspala od umora, već od težnje.... a iz tih se snova ne bih budila jer bi me netko probudio, ili pak jer sam-se-dovoljno-naspavala.... iz tih bi se snova budila od želje... želje da dotaknem nešto drugačije.... želje da dotaknem bilo što osim samo-plave... i da tim dodirom neke druge boje ulijem prašinu plave.... da prstima ulijem miris snova... snova o samo-plavoj....
Kako sam odrastala, u toj sam hrpi predmeta samo plave boje sve više vidjela sebe... ti predmeti su bili predmeti iz mojeg života... raspored tih predmeta nabacanih jedno na drugo, ili jedno uz drugo je bio djelo mojih pokreta, raspored mojih odluka....
I, ništa više nije bilo slučajno.... Boje su se svađale i mirile, voljele i mrzile s određenim razlogom.... s vremenom sam sve više shvačala kako zelena i ljubičasta nikad neće moći ići zajedno....
Ali, eto danas sam odlučila zaigrati staru igru.... praviti se da se nikad ništa nije promjenilo... odlučila sam skupiti sve predmete iste boje na hrpu... promatrati ih i vjerovati da je boja koju nose jedina koja postoji... promatrati ih i pričati im o izmišljenim bojama....
< Ovaj puta to su bili predmeti crvene boje... bakreno teške, a lagane kao proljeće... boje koja miriše i na sklad i na nemir.... boja čiji se prah krije u svim bojama... i koja sadrži sve boje.... dijelom u zbilji... a dijelom u mogućnosti..../>
- 10:33 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
