nedjelja, 15.10.2006.

...nije tebi lako curice...

....nazad u metropolu……….ali nisan deprimirana…….stvarno….ovo je dosad jedan od najmalodramatičnijih povrataka u veliki grad…..ma bilo mi je jebeno ovih dana doli….ekipa….bančenje………opijanje……..ma svašta……ali već mi je bilo dosadilo…ma sa kave na kavu dani ti postanu rutina..tako da mi je taman bilo dovoljno…bilo je nekako tužno posljednjih dana..........grad se već bio ispraznio laganini…studoši otišli….je da je doma najbolje ali da ne moran otić stvarno ne znam šta bi sa sobon….ma tuga van je moj grad ubiti…pojede te ona zatupljene svakidašnjica…lokal patriota sam…ali šta je istina , istina je…volin se vratiti doli…ali zagreb je zagreb…
….sad jedva čekan iman puno planova….ma znana..mije dobro planirat…ali šta ću svašta mi se mota po glavi….nadan se da će se štogod i izrealizirat…..sad san druga godina ….imala san ja puno planova i prošle godine ali jednostavno prva si godina..i ne može se ……..dok se navikneš dok se skontaš sa svima…ode godina a nisi ni rekla..prošla san…
….nego eto sada me upravo zvala moja slavna prija zvana bili puding….onako malo čakulale…pita mene ona …šta ima sa debelin….to van je inače jedan lik kojeg san ja upoznala ovo lito…..upoznala san ja njih masu a debeli je jedini kojeg nisan iskoristila….ma šalin se …skoro…ali me fascinira..onako čakula je tekla glatko i naprosto zanimljivo..nisan bila šutljiva i umišljena kao obično kad upoznajen nove face pogotovo ako su gosti…već relativno razgovorljiva onako ko da san se malo napušila…i tako smo se mi hihotali na srid lištuna vidili se još jednom idući dan i tad je on oša za zg…ali to nije sve mi smo se intenzivno čuli skoro svaki dan…..ako slučajno ne bi dobila por od njega dan i ne bi bio baš dobar….ali ne zbog poruke pisa je uvik ista pekmezasta sranja….na koje padaju sve prosječne žene u čiju statistiku spadam i ja….nego zbog navike..i tako ja došla u zg….nismo se odma vidili jer su meni bili ka ispiti i jer san ja izmišljala svakakve razloge da se ne vidimo….neman pojma zašto….ustvari znan možda san se malo ukakila….toliko san se puta razočarala i toliko san idiota trpila u svom žovotu da van ne mogu ni opisat…na toliko san ubitačmo dosadnih kava otišla…tako da su spojevi izgubili onu svoju draž…meni su postali rutina…a nekako podsvjesno nisan tila da to sa njin bude tako kako je bilo dosad…i na kraju nije bilo…nasmija me ..mislin da je to dovoljan opis našeg pićenca….i onda je nešta puklo čini se da ova smouvjerena mlada dama ipak nije ostavila dobar dojam…možda čak i nikakav….nismo se čuli od te kave već skoro dva tjedna..nego samo jednom….malo mi je bilo čudno..je da san ja nakon dejta idući dan išla za moj rodni kraj…ali to nije razlog da mi se ne javlja….bilo je čudno ipak je to debeli….čak me i majka pitala jel se javio…nije majko nije…e moja bane šta ima sa debelin….ma nema ništa….ko je debeli…
…pa to van je moj način…ne patin ja puno za takvin stvarima…ili ljudima…očito nije shvatio…..shvatio mene….nije kraj svita ako se nekome nisan svidila…osim toga ima je ružne ruke….znate one pederske ili ti ga doktorske..a to nije…ni malo muževne….rekla bi ruke od motike….e…to se traži….idemo dalje u nove pohode…a sad i ako mi se javi…a stari ne odgovorila ti ja…..cura se ne stavlja na čekanje…nina se na stavlja na čekanje……nikad…thumbup

| 16:38 | Komentari (6) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 02.10.2006.

...no aj em poliš...

...gledan van ludilo je dan...a meni se spava...ma evo samo malo da nešto napiskaran na blogu...riješin se suvišnih misli i bacan se u horizontalu...ma slomilo me...tako van je kad se vratite doma triba van cirka dva dana da se vratite u neku staru domaću rutinu...i tako san van ja bogme dobro zabančila sinoć mi je bio sinoć mi je bio šesti dan opijanja i moja je jetra rekla ne mogu više...ma ja san uvik mislila za sebe da taj akohol i ne volin baš toliko znate ono popijen piće dva.tri vanka jer mi je u kurcu pit sokić kad je ekipa i deliriju...mislin da san si taj film fine curice umislila...ma bilo je ludilo zatvara se moj najdraži kafić di san provela cilo lito...gotova sezona gotova i cila radost...ali smo craski proslavili ovo zatvaranje...prva tri dana slavlja smo bile izgubljene u moru od nekih 500-tinjak poljaka koji su tu provodili zadnje dane svog odmora u našem malon mistu...ma to van je tek žešći cirkus...dobro je što jedna piva ide na trideset poljaka to im i nekako mogu oprostit...i mi nekad znamo bit seljaci...ali ti plesni ko da si in gurnia flomaster u guzicu i oni laganini prave osmice po propuvu...a obleka...ja stvarno ne znan mislin znan da roba nije jedna jedina stvar na ovoj planeti koja je bitna i znam da odjelo ne čini čovika...ali ono je bio niskobuđetni horor...ma ludi su....a da vidite upade...ma momci su strašni...živi atak...na kraju san udrila po rakiji da zaboravin di se nalazin i ko je oko mene...doma san došla ne znan kad...doma me doveo ne znan ko...ajde poljaci su napok otišli ča pa smo u miru i krugu ovoljetne domaće ekipe zatvorili naš mali šank...možda me nećete shvatit ali bilo je tužno...i tako san ja tu noć sidila na plaži ekipa je lagano praznila šank skupa sa mnom...u pozadini je pičila neka lagana muzikica....ONA JE BOMBA...na gradelama se peklo mesance...a mene su zarobile glupe tupe upilane misli...ekipa me pokušavala raspoložit....čak mi je i napravila i koktelčić i dala mu moje i ime...tri doze štroka sa kap soka od borovnice...ma ni to me nije diglo...sitila san se kako mi je jebeno bilo ovo lito i kako se sve jebeno dobro završilo...a moglo je bit tragično...u više navrata...ma ludo mlado...nismo imale kad razmišljat...nakon šeste čašice tog mog kvazi koktela udrila mi je krv u glavu...tuga me napustila...zasvira je jedan fini ljetni hit i ja san već bila na stolu...ekipa je bila zadovoljna....a ja san znala da ovo lito nikad u životu neću zaboravit...podigla san čašu nazdravila s njima mojin prikicama...pomislila san na iduću godinu i sve ono što me čeka u kontinentali....pomislila san na moj mali bili puding....i znan ma bit će nam JEBENO....zar ne...
...i nešto malo veselo za kraj....tako dok smo se par dana druškale sa našim poljacima prika mi je ispriča jedan vic u kombinaciji sa sizuacijom....koji ide ovako....DOĐE MUJO NA MORE I KRENE ON U FAČKU...UVATI NEKU I JEBE ON NJU JEBE U HOTELSKOJ SOBI...I JEBE ON NJU JEBE...I PITA JE AR JU FINIŠ....A ONA VELI....NO NO AJ EM POLIŠ....hehehehehehemah

| 15:25 | Komentari (3) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.