| < | listopad, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
|
Jednog toplog jesenjeg predvečerja šetala sam, blago se dosađujući, virtualnim livadama. Iz laganog drijemeža trgnuo me tihi jecaj što je iz obližnjeg šumarka dopirao više kao nagovještaj zvuka nego kao sigurno artikuliran ton. Ipak, nešto me je navelo da krenem prema šumarku. Pažljivo sam gazila stazicom gotovo potpuno prekrivenom bodljikavim granama koje su neumoljivo počele osvajati teren napušten od ljudskih nogu. Pazeći da me koja grančica ne ogrebe po licu, razmicala sam ih rukom… i odjednom sam ga ugledala. U grmlju, promrzao, prljav, zgužvan i napušten, tiho je jecao jedan blog. Sagnula sam se. Dva tužna oka gledala su me molećivo: „Uzmi me, molim te. Ne znam kako sam ovamo dospio. Izgleda da me više ne žele. A ja sam tako lijep. Sada sam malo musav jer cijele noći ovdje plačem. Ali, vidjet ćeš! Ako me umiješ, odjeneš mi moje staro lijepo ruho, ako mi natipkaš mi neke lijepe riječi, ukrasiš me ponekom sličicom… vidjet ćeš, ja sam sasvim pristojan momak.“ Oh, tako je tužno govorio pružajući k meni svoje ručice da nisam imala izbora. Nježno sam ga podigla u naručje i ponijela kući. Dok smo se vozili, zaspao mi je u krilu. Jadničak iscrpljeni. Topla kupka, šalica mlijeka, malo ljubavi i… evo ga! Vraćen mu je stari sjaj. Ja ću ga paziti i maziti, a vi budite nježni prema njemu. Doživio je traumatsko iskustvo. Pomognimo mu da ga zaboravi i da dalje raste u zdravog i lijepog mladića. |