subota, 08.07.2006.

Saturday afternoon...

Probudila sam se popodne,kad više nije bilo onak tmurno,sivo i oblačno.Bilo je lijepo i sunčano popodne,ali ja sam još uvijek bila umorna.Na vratima se pojavio Mike.

Mike:Zašto si to napravila?
Ja:Zašto sam što napravila?
Mike:Spasila Harryju život.
Ja:broj jedan jer mi je best frend i oduvijek me razumio,broj dva jer ne možeš samo stajati sa strane i gledati dok možeš nekome spasiti život...da nisam grizla bih se cijeli život i osjećala kao sukrivac u ubojstvu...
Mike:To ne bi učinila za mene!
Ja:To bih napravila i da je na samrti moj najgori neprijatelj!
Mike:Čak i Voldemort?
Ja:Da,čak i onda,jer on i nije zaslužio da umre nesretnim slučajem!A i dugovao bi mi nešto,pa bih se mogla pozvati na njegovu zahvalnost!I ztražiti ga da prestane ubijati i mučiti ljude,i da to zabrani svim smrtonošama i da ne pokušava na isto nagovatati i osobe koje nisu smrtonoše!
Mike:Ja ipak mislim da si to učinila jer je to bio Harry!Mislim da ga voliš!
Ja:Imaš li ti problema sa mozgom?!Ja volim tebe,budalo!
Mike:Ti voliš Harryja!
Ja:Harry hoda s mojom best frendicom i s njom ima kćer!
Mike:Ti ga ipak voliš!
Ja:Ja volim tebe!I fakat si degen ako to ne vidiš!
Istračala sam iz spavaonice i potrčala prema Zabranjenoj šumi!I gotovo sam i utrčala ondje,kad me zaustavio glas:Ej,kamo ćeš ti?!

Uplakana sam se okrenula.Glas je pripadao Hagridu.

Hagrid:Učenicima je zabranjeno ić u tu šumu!Možeš poginuti!

Od nekuda je dotrčao Harry.

Harry:Hagride,trebam te na trenutak!I Ron i Hermiona!
Hagrid:Što je bilo?

Brzo su se izgubili i ja sam nastavila trčati kroz šumu.Sve do jedne čistine.Tamo sam pala.Sjela sam i plakala.

Moje misli:Nije mi jasno!Zašto je Mike tolko zapeo oko Harryja.Harry voli Ayu i ima s njom kćer.Ja volim Mikea.Naša veza traje jedva 3 dana,a on već postaje ljubomoran!


Kraj mene je legla neka crna životinja-Isprva sam se prepala.Obrisala sam suze i izvukla štapić.No,tada mi pogled nije bio mutan i ja sam spazila vranca.Najljepšeg vranca na svijetu.Koji je legao kraj mene kao a želi reći:Nemoj plakati,ja sam uz tebe.I tada sam shvatila da je to Eagle.Zagrlila sam ga oko vrata.Začula sam glasove iz šume.Dozivali su moje ime.Eagle je to čuo i učinio čudan pokret kojim me bacio na svoja leđa,te potrčap.Kad nemate uzde treba se dobro držati na konju koljenima.I to na mjestu gdje nećete prepasti konja.Ja sam to vježbala dosta dugo,ali još uvijek se ponekad primim Eagleu oko vrata,pogotovo kad me iznenadi kao sada.lpak sam ga ubrzo pustila.Eagle je dotrčao do osoba koje su me tražile.Bile su to Morgana i-Astrid!Ali ne Asttrid duh,već Astrid od krvi i mesa.

Ja:Kaj nisi mrtva?
Astrid:Inkantacija...olujni jahači...
Ja:Ah,da,vidiš.Kak se prije nisam sjetila.Pa dobro,penjite se.

Popele su se na Eaglea koji nas je odnijeo do ruba šume.Tu su Astrid i Morgana sjahale i krenule prema dvorcu.Pao je mrak,a i bila sam malo umorna.Zagrlila sam Eaglea,potpašala ga i on je nestao u šumi.Ja sam se popela do spavaonice i zaspala opet.Zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz...

| 22:15 | Komentari (2) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.