petak, 07.07.2006.

Burn,baby,burn...

Moje dosadne dane u bolnici uopće nećemo opisivati,jer bih ja umrla od dosade pišući,a vi čitajući,tak da ne budemo...Došao je neki spaljeni profesor iz Obrane od mračnih sila.Lud k'o kupus.Takvog još nisam srela.Anyway,dođem ja njemu nakon svojih 2 tjedna u bolnici prvi put na sat...i sjednem ja kraj Morgane...

Ja:'Ko je ovaj?
Morgana:Novi profesor.Mislim da je rek'o da se zove Alan Gubert...
Ja:Zašto izgleda k'o da je s Marsa pao?
Morgana:Morat ćeš njega pitati...

Čovjek je sjeo za stol i pogledao nas sve redom.

Gubert:Tako.Šesta godina.Bog zna što ste sve prolazili na satovima.Čuo sam da vam je moja predhodnica zabranjivala praksu,dok je profesor Moody upotrebljavao neoprostive kletve na vama...u stvari,to i nije bio profesor Moody,ali da je bio,vjerojatno bi baš to...profesor Lupin je s vama uglavnomradio bića tame...profesora Lockartha ne želim ni komentirati,a profesor Quirell uopće nije virjedan spomena...čini mi se da je vaša nastava dosta narušavana i isprekidana...tako da će mi netko morati reći što ste sve prošli u ovih 5 godina...

Hermiona je domah digla ruku izrecitirala čovjeku sve u 5 minuta.

Gubert:Dobro.Hvala,gđice Granger.5 bodova za Girffindore.

Hermiona je opet sjela.

Gubert:Dobro,ali primjetio sam da se uopće niste bavili vatrom...
Hermiona:Kako ne,pa pikuslari...
Gubert:Vatrom,kao u vlastitoj upotrebi...mislim,Incendio doista zna svatko izvesti,ali ovo...

Mahnuo je štapićem i ocrtao nešto u zraku.Pojavio se plameni krug koji nije pao...

Ja:Joj,daj,molim te...
Gubert:Kako se ti zoveš?
Ja:Alexandra Jackson.Možete me zvati Alex...
Gubert:Pa,dobro,Alex,ti možeš napraviti ovo što sam ja učinio?
Ja:Mogu ja i puno više...
Mike,koji je sjedio klupu iza mene,prošapće:Ne izazivaj sudbinu...

Odmahnula sam rukom.

Gubert:Pa,Alex,zašto na ne bi demonstrirala.Znaš inkantaciju?
Ja:Znam,ali trenutno mi ne treba,budući da mi neverbalne čarolije nisu strane...
Gubert:Pa,izvoli...

Stala sam u sredinu prostorije,usredotočila se i...iz mog štaoića je polako,ali sigurno,izašao sibirski tigar(iako se nije vidjelo da je sibirski,ja sam znala da je),a poslije i prekrasan vranac(Eagle,poslije ću razraditi)...Gubert je tiho prošaptao:Wow!

Gubert:Odakle ti to znaš?

Podignula sam obrve i sjela nazad na svoje mjesto.

(šapćemo)
Morgana:A sad stvarno,od kud ti to znaš?
Ja:Mama me naučila.
Morgana:Kaj nije tvoja mama mrtva?
Ja:Naučila me prije nego što je umrla.
Morgana:Zašto to nisi rekla Gubertu?
Ja:Jer on to vrlo dobro zna...

***
Poslije sata sam ostala malo u učionici.

Ja:Zašto se pretvaraš da ne znaš od kud ja znam te stvari?
Gubert:Zato jer nitko ne bi trebao znati da sam tvoj polubrat...
Ja:Zašto ne?
Gubert:Tri puta pogađaj.
Ja:Jer bi to uništilo tvoju svemoćnu i divnu reputaciju profesora i časne osobe koju tako dugo čuvaš...i šititš...
Gubert:Bingo!A i zato jer se ti ionako ponašaš kao potpuna luđakinja,pa ne želim da ostali pomisle da imamo site gene...
Ja:Dobro.Što se mene tiče,meni se uopće ne sviđa što mi je brat takva gnjusna svinja poput tebe!!!
Gubert:Uopće se ne radi o tome...
Ja:Nikako!Samo da se zna,braco,ne moramo više progovoriti ni riječ nasamo,što bi meni,uostalom,bilo i draže!

Istrčala sam iz učionice,zalupila vratima i otrčala u Veliku dvoranu.Tamo sam sjela kraj Kat.

Kat:Pa,dobro,gdi si ti?!
Ja:Nema me nigdje.
Lunchi:Kako ne.Tu si.
Ja:tijelom,ali ne i duhom...
Kat:OK,kaj je bilo?
Ja:Niš,osjećam se ko...terorist!
Kat:OK...zašto?
Ja:Svi živi me traže i žele uhvatiti...long story,ostavimo se toga...moram na Napitke...

Uzela sam svoju torbu i brzo otrčala.Snape bi me živu odrao da sam zakasnila.

Snape:Dakle,danas ćemo početi proces višesokovnog napitka,koji se,ako vas zanima,kuha mjesec dana na laganoj vatri...svatko neka si nađe partnera u kojeg će se za mjesec dana pretvoriti na sat vremena...

***

Ja:Bože,kako taj može pričati!Čovjek bi rekao da je zvono stalo!
Morgana:Ali,sat je bio čisto zanimljiv...
Ja:Kak da ne!Ja bih predavala zanimljivije...taj čovjek ima premontoni glas...dosadan je...

Netko me potapšao po ramenu.

Ja:Kaj oćeš,Davis?
Davis:Trening,mala...večeras,poslije večere...vidimo se...

Otišao je.

Morgana:Trening?Ali ove godine nema metloboja zbog Tromagijskog.
Ja:Ma,Davis ima porblema s mozgom...čuj,idem ja sad,Harry me čeka na jezeru,hoće neš raspravljat o Ayumi...dosadan je,uglavnom...
Morgana:OK.

Izašla sam van i prišla Harryju.

Ja:Dosadan si više s tom Ayumi.Ja znam da ju voliš,ali kaj bih ti ja...
Harry:Ali...
Ja:Gle,Harry,imam trening,raspravit ćemo to neki drugi put.
Harry:ne,čekat ću te tu.

Otišla sam u spavaonicu po Vatrenu i otišla do svlačionice.Nije bilo nikoga,što je bilo čudno,budući da je bilo 5 do 7...Na vratima se pojavio Davis.

Davis:Ej,mala!
Ja:Gdi su ostali?
Davis:Ostali imaju slobodnu večer.Večeras je trening samo tvoj...
Ja:Ha?
Davis:Pa...

Iz sjene su izašla još neka dvojica,neki kamioni...ja sam svu trojicu gledala prilično čudno...

Davis:Uzmite joj štapić.-tiho je zapovijedio.

Jedan me uhvatio i stavio mi ruke iza leđa,dok mi je drugi uzeo štapić i stavio ga u svoj džep.

Ja:Davis,kaj je ovo?Vrati mi štapić,pa ajmo na teren...

Nasmijao se.

Davis:Nije ti ovo trening...ovo je...mala uživancija...

Ona dvojica su me zgrabila.

Davis:Vidiš,mala,ti se meni sviđaš.Napaljuješ me...svojom divnom kosom(prošao je rukom kroz moju kosu),svojim stilom,svojim ponašanjem...
Ja:I?
Davis:I odlučio sam te imati...

Namsiješio se i podignuo obrve,znate onak,ko neka pohotna svinja.Pokušala sam nešto viknuti,ali mi je jedan tipac začepio usta.Davis me poljubio,a ja sam ga nabila nogom u jaja.Jedan od kamiona je vezao moje noge čarolijom.Davis me počeo žvaliti i pokušao mi je skinuti metlobojsku pelerinu,što nije mogao dok su mi ova dvojica držali ruke...ja sam počela razmišljati...i sjetila se...ta dvojica u me pustila nakratko,na što sam ja uzela svoj štapić iz džepa ovog jednog...ali kako se nisu sjetili začepiti mi usta...sjetila sam se da je Harry još na obali jezera...

Ja:Harry!HARRY!

Nisam bila sigurna je li me čuo,ali su mi začepili usta,ponovo oduzeli štapić i Davis je nastavio,dok je meni bilo sve odvratnije i odvratnije...

-Omami!

Netko je omamio sve prisutne,no mene je uskoro probudio.Otvorila sam oči.Iznad mene se stvorio Harry.

Harry:Jesi dobro?
Ja:Aha.

Obukla sam pelerinu nazad i odvezala užad oko nogu.

Harry:Sigurno si dobro?
Ja:Jesam.
Harry:Morala bi ovo prijaviti.
Ja:Kad?
Harry:Sad.
Ja:Harry,preumrona sam sad...
Harry:Oćeš da ja?
Ja:Ako imaš veliku želju...
Harry:Imam,ali prvo ću te otpratit do društvene.

Uzeo je Vatrenu,povukao me na noge,i praktički nosio do zapadne kule.

Harry:Tu te ostavljam,ja idem Dumbledoreu prijavit stvar.Naspavaj se.

Mislima sam pozvala Kat.Brzo je dotrčala.

Kat:Kaj je bilo?
Ja:Duga priča,pomozi mi.

Primila me i odvela do spavaonice ko starog,šepavog dedeka...tamo sam se skljokala na krevet i zaspala...zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz...

............................TO BE CONTINUED..................................

| 13:55 | Komentari (6) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.