noname 2
Trazila sam te danima, godinama, zivotima
Sanjala sam te u besanim nocima
Bezbroj puta.
Prvi mi je pogled na tebe skamenio dusu
I pomakao centar mog Svemira.
Tvoj je miris urezan u mojim nosnicama
I dodir na mojoj kozi.
Nosim tvoje oziljke kao medalje neizrecive hrabrosti,
Podsjetnik na dane kada sam zivjela San.
I milijun sam puta proklela dana kad sam te upoznala,
Plakala zbog ubijenog sna,
Ja mrzim dan kada si ubio
Mene.
Vatra tvojih zelenih ociju i dalje me spaljuje, danas, nakon sedam godina,
I dalje pokleknem od tvog dodira,
I gubim sebe u tebi.
Ti znas sto mi radis, i radis to svjesno, i radis to dobro,
Pokvareno?
Nakon sedam godina, prvi put, nisam pokleknula.
I preostaje mi jos samo jedno:
Pitam se zasto ne mogu prestati misliti na Tebe?
|