so deep down
18.08.2005; 21:48h
kako da im objasnim boje svoje tuge? kako opisati ocean u kojem nestajem, njegovo tamno tlo mojeg razocaranja, u kojem sam pokopana? gledam im nasmijana lica i prazne poglede, glasan smijeh koji mi para usi. sama sam u mnostvu, freak koji ne pripada ovome svijetu, neprilagodjena. pogled na nevinost u djecjim ocima je bolan. sjecam se,i ja sam ga nekada imala...
na lice stavljam lazni osmjeh kao masku i skrivam se iza zidova srece, podarene normabelima. kako opet funkcionirati medju njima, sretnim ljudima, kako sakriti smrt u sebi, propadanje i smrt duse koji su svakim danom sve jaci?
osjecam da vise ne mogu, moja je snaga na kraju, zelja za zivotom je nestala odavno. njene je temelje poceo rusiti On, prvim laznim smjeskom, prvom skrivenom porukom, prvom lazi. dragi je nastavio Njegovim putem, srusio je temelje do kraja, svaka njegova presucena laz, svako zatajivanje, svaka gruba rijec i prevara...
sa dna oceana gledam ribe mrtvackih glava kako plivaju oko mene, i alge postaju moja kosa. koralji mi rastu iz srca, krvavo crveni koralji. biseri su moje suze, pale na jalovo tlo dusa ovoga svijeta. nitko ne vidi. moje dno je preduboko, oni mu ne mogu prici, tu sam sigurna.
ovo je moj svijet, moja tama i moja smrt. moj mir.
|