alejandroland
19.01.2006., četvrtak
nAKON DUGO VREMENA
|
Pa eto nakon dugih 20 dana napokon sam se flisnuo u more, s puškom naravno. Odlučio sam se malo okrenu tehnici lova po rupama pa sam ovaj put išao sa sniper 75. Kad sam uletio u vodu i napravio prvi zaron nešto mi na dnu nije štimalo. Kao da sam nešto vidio ali i nisam, kad odjednom hobotnica pola metra od puške. Pucao sam čim sam skužio, al ništa od pogotka, nešto debelo ne valja samnom ili puškom. Hobotnica nije zbrisala već se pokušavala zabit u obližnju rupu. Dok se ona zabijala zaletio sam se po harpun koji je bio zabijen u nekoj rupi, nakon par trzaja uspio sam ga izvuč. Više nisam imao zraka pa sam sa harpunom u ruci izronio. Malo sam ventilirao na površini i opet zaronio i harpunom u ruci nabo hobu koja je mislila da se dobro zakamuflirala, nije se dala odlijepit pa sam morao opet izronit. Na idućem zaronu sam ju uspio otkačit i izvuć vani, sa sobom je ponijela jedan oveći kamen i krastavac (kao da se spakirala za izlet). Pazio sam da mi se krakovima ne počne ljepit po masci i ostaloj opremi, jer onda nastaje živa drama, i nabadao joj glavu nožem. Nakon 5-6 uboda se smirila. Čitao sam da je lakše kad joj se izvrne glava, al to u mojem slučaju ne vrijedi jer postoji rizik da mi uhvati masku a onda nastaje pizdarija s pražnjenjem i naštimavanjem maske. Napravio sam jedan kraći đir jer sam došao oko 16 sati pa mi nije ostalo previše vremena. Teren i nije bio baš bogat rupama tako da se nisam ni nadao nekoj ribi. Ali..... Pred kraj sam skibio neku rupu koja bi mogla imat nešto i išao provjerit. U rupi nije bilo ništa ali u jednom manjem procjepu pola metra dalje ugledao sam crno oko kako me gleda. Ugor. Odmah sam okrenuo pušku i pucao. Dobio ga je u glavu iza oka. Pustio sam sve i izronio. Nakon još par urona uspio sam izroniti sa svojim prvim ugorom. Bio sam sretan zbog svog prvog ugora, ali i razočaran u njegovu veličinu. Ima oko kile. Jebiga kako sam mu vidio samo oko, koje je virilo iz procjepa, nisam mogao procjeniti pravu veličinu, tako da sa dijete ubio! Šmrc! Al šta je tu je! Sat vremena dva ulova, pa i nije tako liše za ove hladne zimske dane. |
- 21:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Zahvala sejftiju sa submanija kupa!
|
Evo ovim putem ti se zahvaljujem, jer da te nije bilo nebi imao o čemu pričati ljudima. Hvala što si poradio na mojoj zanimljivosti. S medaljama se nisam vratio al barem imam uspomenu! Se vidimo.... |
- 09:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
13.01.2006., petak
Odlučio sam da neću više pisati duge textove!
|
Pičku mater al dugo pišem. Tek krenem i skužim da se ni meni neda čitat a tek sam počeo pisat. Malo ću limitirat te textove, pa čak i izbjegavat veće događaje. Baj d vej eto opet sam uskrsnuo što se bloga tiće! |
- 07:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Frst submania kup
|
Kad sam prvi put na njuzgrupi pročitao da će se održati natjecanje u ZG u statici i dinamici, mislima sam već bio u bazenu, nije mi mnogo trebalo da odlučim kako idem. Imao sam zacrtano postignut rezultat od 4 i po minute statike i preko 50 metara dinamike s perajama. Ali……. jebiga zbog posla i drugih obaveza nisam stigao vježbat. Neke pute sam pokušavao, ali vremena sam imao samo oko 6 a tada mi je želudac bio pun i statika nikakva. Međutim nisam se dao obeshrabriti, pa nisam išao zbog medalja već da ja vidim kako je to na tim natjecanjima. Ja, Johndory, Rozana (majn grl) i njena prijateljica sjedosmo u auto i odvezošmo se u ZG. (odvezošmo!!! kakva riječ majko moja :-)) Ušli smo u ZG skrenuli s onog rotora pa lijevo pa lijevo pa ravno pa ravno i evo ga Kovačević u kaputu crnom čeka nas na semaforu. Odveo nas kod Stare Save na klopu. ( ne želite znati kakve smo sve priče smišljali o gospođi Savi!!!). Ja nisam imao apetita, valjda zbog onih porkerija koje sam jeo putem, ostali su jeli pice i paštu. nakon Save smo se išli raspakirati kod Kovačevića. Ja lijepo izvadio madrac na napuhavanje za mene i curu i počeo napuhavati…… Kad vidim ja, cura i njena frendica nešto pričuckaju sa strane i gledaju mene. NE!!!! Nije uzela niš za spavanje!!!! Odmah sam skužio. Jebiga njih dvije na madracu za napuhavanje, Kovačević i JD na krevetima a ja na podu. Dobro i doma neke pute spavam na podu, sa dosta deka ispod sebe, ali ja sam sebi donio taj madrac! Šmrc! Poprilično rano u jutro me probudio neki stravičan zvuk, otvorio sam oči kad ono još mrak. Onaj zvuk je bio Kovačevićev mob, domaćin se prvi probudio i zaletio po hranu. Bravo! Jebiga, spavalo se šta se spavalo. Mada nemam običaj jeo sam rano u jutro, što se kasnije pokazalo kao ok. Došli smo do bazena, odbacili torbe i stali malo razgledavati. Sa curama sam se dogovorio da idu, al da će se vratiti kad im pošaljem poruku. Ja i JD smo gledali bazen, onaj veći, i razmjenjivali mišljenja. Zaključili smo da je onaj veliki od 100 metara a ona dva manja svaki po 50 metara. I kontali si da smo dobro napravili što smo prijavili 50 metara dinamike. Prošla je koja minuta i doznali smo da je bazen od 50 metara a dva manja od 25! Raširili smo oči i vilice su nam pale! Šta to sve treba preroniti???? Gulp! Tek tada sam skužio šta je 50 metara. Išli smo se prijaviti kao natjecatelji. Dobili iskaznice i trakice. Naravno odmah sam morao provjeriti kakav je otisak na trakici :-) Dobar! Izašli smo koju minutu pred glavni ulaz i malo pričali, kad odjednom Kovačević pukne od smjeha. Šta mu bi? Kad sam skužio i sam sam puko a JD ostao gledat koji nam je k….. Umjesto Peršić su mu napisali Belešić :-) Naravno pala je fotka. Svi takmičari su se skupili oko stola za prijave, gdje su nam organizatori i suci zaželjeli dobrodošlicu i dobar uspjeh. Nedugo nakon toga smo se počeli spremat za ulazak bazen. Pošto je bio prvi put u bazenu nisam imao pojma šta staviti na sebe. Osjećao sam se kao curica pred maturalni ples. :-)))))). Malo po malo počeo sam kontati kako to funkcionira. Nekoliko natjecatelja uđe u bazen i smjesti se u jedan ograđeni dio bazena. Bilo je tri suca stoga i tri trake. Prije nego se dođe pred suca treba određeno vrijeme biti u prvoj pa drugoj zoni pa tek onda pred suca. Tako da je svatko imao koliko se sjećam nekih 46 minuta pred nastup. Mislio sam da kad uđem u bazen da ću biti neurozan, međutim niš od toga. Lijepo sam kulirao u toplom bazenu obučen u ronilačko i čekao svoj red. Kada doma vježbam po svojim tabelama, uvijek završim nakon nekih 45 minuta tako da je tajming prfikt! I tako došao red na mene i JD-ja. (Njegovu priču ćete od njega morati slušati.) Uronio sam u polje pred suca i malo si popričao s njom. Pitala je dal forsiram, puštam zrak pred izron i još kojekakva pitanja koja bi pomogla da skuži ako se utapam ili ne. Po meni je to ful ok, jebiga ne moramo baš ko roboti doć odradit i ić…. Sa sejftijem sam se dogovorio oko znaka. Znak je bio pomicanje kažiprsta lijeve ruke. Onaj glavni sudac (valjda se tako zove) je počeo odbrojavati i svi kao gnjurci hop glavom u vodu. Ne sjećam se točno o čemu sam razmišljao, ali sve je teklo okej. Malo mi je bio čudan filing u bazenu, jer nikad nisam radio statiku u vodi (osim jednom na tečaju AIDA). I tako teklo vrijeme…… I dođe trenutak kad je sejfti pitao laganim pritiskom na rame dal je sve okej, a ja odgovorio kažiprstom da je. I tako prođe još 15 sec, a ja zadovoljan i sretan jer se bliži rezultat koji sam najavio pa neće biti negativnih bodova, i ja sejftiju naupit opet odgovorim pomakom kažiprsta. I prođe još 15 sekundi, čoooovjeće kako vrijeme leti ako ovako nastavi obaram nacionalni rekord, i ja opet mahnem. I opet ja osjetim jedno prisustvo, mislio ja opet sejfti pita….. kad ono pita on sa obje strane! Samo sam se odjednom našao glavom izvan vode i riječi su same izašle: "ma šta!?!?!" Volio bi vidjeti tu snimku kako ja razbekeljenih očiju gledam pred sebe i ne kontam apsolutno ništa. Teorija fuzije i fisije mi je bila jasnija u tom trenutku od onoga što se zbivalo tada. Kad je Melita (moj sudac) krenula objašnjavat sejftiju da je trebao čekat da mu ona da znak da me vadi a ne da to sam čini, počeo sam malčice razumijevat šta se zbilo. A šta drugo napravit u toj situaciji nego počet se smijat? :-) Sejfti je spustio glavu i počeo mi se izvinjavati, pokušao sam mu objasniti da nije bed….. Jebiga čovjek je pogriješio i šta se tu može? Sad barem mogu srat da bi izdržao i 5 minuta da me nije zajebo:-) U dogovoru sa sucem sam ponovio seansu kasnije i napravio 3 i 49 (kolko se sjećam). Tada sam već bio dosta ispuhan jer od prvog do zadnjeg nastupa ima da je prošlo dva sata. Nakon kraće pauze počeli smo se pripremati za dinamiku u malom bazenu. Pošto sam bio među prvima nisam imao previše vremena. Po prvi put sam se nalazio na bazenu i po prvi put sam trebao raditi dinamiku. Nisam imao pojma dal da idem sa cijelim odijelom ili samo gornjim dijelom? Koliko utega staviti? Kojom se brzinom kretati? Sve sam nekako na blef napravio. Gornji dio odijela i 3 kg olova. Mora da sam izgledao kao bolesni žabac dok sam ulazio u bazen. Prije samog ulaska u bazen u dogovoru s JD-jem sam trebao smanjiti najavu kod suca, obojci nam je izgledalo malo previše 50 m. Prije ulaska u bazen otišao sam kod Detića rekao da bi promijenio najavu u 35 metara, samo me pogledao kao da nemam pojma šta prićam i rekao "ma možeš ti to". Pokušao sam inzistirati ali nije htio ni ćut! Pomisli sam " a jebiga evo negativnih bodova". Ušao sam u bazen odventilirao i krenuo. Valjda zbog slike u glavi da neću stići do kraja bazena negdje na pola sam već imao filing da nemam zraka. Kretao sam se dosta sporo kako nebi ubrzao otkucaje srca. Kad sam ugledao kraj bazena bilo mi je malo lakše i rekao sebi "evo samo do kraja i izlazim". Kad sam stigao do kraja vrag mi nije dao mira pa sam nastavio "da vidim koliko mogu". I tako napravio ja okret i nastavio dalje. Nakon nekog vremena sam skužio da je to to i odlučio izać ali ko za klinac sam morao još koji metar. Kad sam izvuko glavu iz vode imao sam filing da sam mogao još 10 metara ali bi onda bila lutrija dal bi zaplesao sambu ili ne. Skinuo sam masku, pokaozao okeji rekao okej. Detić je meni pokazao bijeli karton i to je to. Napravio sam 67 metara. Moram priznati da sam bio poprilično zadovoljan. Da ne duljim više jer ću izdat knjigu "prvi submanija kup" ako ovako nastavim! Mislim da je najbitnije bilo učestvovati a ne postići neke rezultate. Zapravo bilo mi je potrebno razbiti taj led koji se nalazio između mene i natjecanja. Kao i ja tako mislim da se i većina ljudi uvijek bespotrebno opterećuje rezultatima koje će postići na natjecanju i nikad ne odu. Eto ja sam sada probio led i uopće mi nije bitno koji će rezultat biti već je bitan cijeli događaj. Bitno je otputovati do Zagreba s ekipom. Bitno je doći među hrpu ronioca. Bitno je da te sejfti izvadi prije vremena. Bitno je jesti u Medvedgradu. Bitno je vratit se doma s pričom…… |
- 07:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
0
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ne budi kretenoid, poštuj lovostaj
Drozd - trajno Šarag - 15.3.-30.4. Zubatac - 15.4.-15.6. Kavala - 15.5.-15.7. Kirnja - 1.7.-31.8. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||