alejandroland
03.09.2005., subota
Očada
Bio je to ponedjeljak 3.09.05, barem mislim tako, možda je i utorak bio. Najnormalnije sam se probudio u jutro i otišao na posao. Nakon kavice sam odlučio obaviti par poslića i zatim krenuti popravljati termoprešu. Na termopreši je bio žmanjan (pojeden) jedan navoj, pa sam izbušio malo veću rupu i narezao novi, malo veći, navoj. Kad sam to završio počeo sam montirati dijelove kako bi čim prije bila sposobna za upotrebu. Jedan vijak nisam mogao zavidati jer je bio predaleko, zbog toga sam morao stisnuti prešu, kako bi sve leglo gdje treba. Kako je preša sa opružnim mehanizmom, postoji mogućnost naglog opuštanja.I tako sam poče zavidavati vijak, kad odjednom....... PAFFF!!!! Očada! Ručica od preše me maznula direktno u oko. Nije opalila ni po nosu, ni po arkadi, ni po zubima, centrirala je oko. Kako sam to radio na podu samo sam ostao klečati i "malo glasnije" govoriti "zovite hitnu, zovite hitnu". Moram opisati i onaj jebeni filing kad me opalilo prije nego nastavim. Neznam dal sam ikad prije osjetio takvo što. Na kraju ručice od preše se nalazi kus drva koji služi za hvatanje, jajolikog je oblika. Baš taj drveni dio mi je legao u očnu šupljinu, tek ga je arkada zaustavila. Jebeno je kad ti takvo što doslovno nagnječi oko. Napokon je gospođa arkada objasnila ručici da je to mjesto zauzeto pa je ručica odustala od napredovanja. Sljedeča reakcija je naravno bila stavljanje ruke preko oka i traženje pomoči. Kako sam stavio ruku preko oka, osjetio sam kako nešto toplo kaplje po dlanu, nisam imao pojma jel krv ili mi je oko iscurilo, jednostavno u toj prvoj minuti nisam mogao zbrojit 2 i 2. Jeeebeno! Jebeno je kad neznaš dal ti je oko po dlanu i podu ili u lubanji di mu je mjesto. Kad su moji nazvali hitnu, naravno, sa hitne su rekli da dođemo sami i sklopili slušalicu, naravno, nisu rekli u koju hitnu, jer u Puli ima dvije. Naravno, prvo smo išli u bližu, ali naravno, trebali smo u onu drugu. Tih pola sata su mi izgledali kao cijela jebena vječnost, jer još uvijek nisam znao dal je oko u glavi. Kad smo došli na očno i kad me doktor posjetio, bilo mi je lakše, rekao je da je još u glavi. Huiuh! Kad mi je doktorica šivala, i nije toliko boljelo, jer sam znao da ima zašto šivati, jer "moje oko je još u glavi". I tako su me smjestili u sobicu s dva kreveta, lijepim pogledom na grad i zasebnim kupatilom. Pomislih nije ovo ni toliko loše...... I tako mi ljudi dolazili u posjete..... tako se ja izležavao.... i tako ja puhao nos..... FAK!!!!! Kako sam puhnuo nos tako mi se zrak upuhao iza oka!! Jebeno!!!! Svakakvi filmovi su mi prolazili kroz glavu..... "evo baš si mislio da si spašen, a sad će ti ovaj zrak iza oka izbacit oko van" ili "evo baš si mislio da si spašen, a sad će ti ovaj zrak uć u krvotok i srce će ti sjebat" :-))) Ozbiljno takvi filmovi počmu brijati! Nako toga su me hitnim postupkom poslali na rengen i u url ambulantu kod nekog dottoreta. Reko mi je da je pukla neka košćica "unutra", al da nije niš prestrašno. Kad sam se vratio na kat u svoju sobu, došla je doktorica i rekla "sve je u redu samo nemoj više puhati nos" odmah sam promrmljao "toliko sam i ja "doktor"". Eto došla subota, i sad piskaram ovo. U nedjelju idem na pregled, a u ponedjeljak po nalaze od CT-a. Ko zna šta će bit? |
- 14:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #
0
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ne budi kretenoid, poštuj lovostaj
Drozd - trajno Šarag - 15.3.-30.4. Zubatac - 15.4.-15.6. Kavala - 15.5.-15.7. Kirnja - 1.7.-31.8. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||