U strasti postoji jedna čudna i mučna strana koja ljude razapinje na križeve iskovane od metala. Taj križ toliko povije kičmu i zamrači čovjeku pogled da odjednom više ne zna ni ko je bio, ni zašto je nekad bio neko drugi. Postoji taj neki trenutak, iluminacija, čudo, hereza ili bogzna što, ali postoji... kada se čovjeku kojem je strast dala na leđa križ odjednom ispred očiju poslože mnoge stvari. I taj kratki, nepomični trenutak ponekad znači razliku između života i smrti. Ako tad sa sebe ne zbaci križ, ostat će na njemu do kraja svijeta da ga povija do zemlje. Sve dok ne dođe do trenutka kada će mu oči gledati u zemljani strop i kada će se zalud kajati. Ti križevi. Čudna stvorenja.
Možda bi me zbog ove analogije u srednjem vijeku neki ambiciozni Torquemada na lomači spalio. A možda i ne bi.
Nije ni važno.
Iz jednog huka gdje je Andrić započeo svoj roman čuli su se krici prošlosti. Tma i tmuša na sunčevu sjaju, iza brujanja fotoaparata i njemačkih poštapalica, vikali su i jadali se kao i mi danas da ih bije zla sudbina balkanskih brda. Pljunuo sam u pravcu krika, misleći u sebi kako čak ni prošlost, davna i potrošena, ne smije da prizna sama sebi da nije bilo krivo brdo, ni huk gdje je Andrić započeo svoj roman.
Krivi su oni, baš kao i mi. Očijukajući danima, kao gušteri na vrelom suncu, otpuhujući duboke uzdahe i pričajući bajke o nekim tobože boljim vremenima. Takva je to zemlja. Naprosto se čovjek začudi. I nema tu više truna romantike. Prošla je sa prvim zaboravljenim metkom i sa prvom zakopanom čahurom. Povukli su se svi u svoja brda. Oni rijetki u doline. I čekaju znak sa neba.
Možda je trebalo davno otići i kao Štulić sebi priznati da se odozgo vidi bolje. Da je izdaja svih nas zapravo u nama samima odavno čučala i čekala. Izdaja nečega što nije ni postojalo zapravo. I koga kriviti ako nije ni postojalo?! Nas?! Nebo?! Zemlju?! Ne znam.
Znam samo da mi želudac ne podnosi zanesene glave koje i dalje vjeruju u bajke.
| < | studeni, 2010 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Ovdje se može pročitati svašta. Ali i ne mora ništa. Svaka riječ funkcionira sama za sebe i kao takva nema mnogo veze sa prethodnom. Alter ego srednjovjekovnih ubojica također može, a i ne mora, imati mnogo veze sa temama koje će ovdje da se pojavljuju.