U kojoj zori se krije tajna, u kojem času se oprost dijeli, među ljudima i... iznad ljudi?! Osim oštrica zime i metala, osim vjetrova koji razaraju svaki mir u duši, šta je još preostalo da mu se predam? Među nama su se namnožile tajne. Među nama su se posijale laži. I ja ih trpim ne sudeći nikome osim sebi. Pravo da kažem, ne znam ni sam više zašto.
U visinama Alamuta, daleko od svijeta, ja sanjam tebe u dalekom gradu kako s nekim drugim gledaš u nebo i kako ti on pokazuje na mene, odbačenog otpadnika, ispod istočnih nebesa skrivenog i tugom ophrvanog otpadnika od vas, ljudi s kojima sam sanjao zajedno, sve dok nije došla oluja i odnijela me u tvrđavu Hasana Sabbaha, da po njegovoj volji sudim i ništim.
U kojoj zori i u kojem času ćemo znati hoću li se ikada vratiti? Odgovori mi, Bože Svemogući, oprosti mi i drži me budnim dok sam još barem sjenka onog čovjeka koji ti je iskreno robovao. Da mi je samo prisjetiti se svega. Da barem mogu čuvati uspomenu, bez prljavštine, krvi i suza.
| listopad, 2010 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Ovdje se može pročitati svašta. Ali i ne mora ništa. Svaka riječ funkcionira sama za sebe i kao takva nema mnogo veze sa prethodnom. Alter ego srednjovjekovnih ubojica također može, a i ne mora, imati mnogo veze sa temama koje će ovdje da se pojavljuju.