..Don´t let me throw myself away..

Nevjerojatno.....
I napokon sam dočekala taj dan......napokon je došao trenutak kada su mi konačno sjebani svi aspekti života....Škola,starci,frendovi,my non-social life...everything!
Mislim da je to vrsta umjetnosti......sjebavanje vlastitog života do trenutka kada se ne možeš više vratiti i popraviti stvari..
Najgluplje je to što sam si sama kriva.....posljedice one teške depresije i dalje me prate iako su prošli mjeseci....imam periode kada me totalno boli briga..i tada najčešće zajebem stvari..
Tako mi sve dopizdi i opet mi padne gusti,teški mrak na oči.......

Heh...i onda pišem postove.......baš kao sada...
Mrzim tu uskovitlanu buru vrištećih emocija koja se vrti u meni,gušeći me svojom težinom...Mržnja,strah,ljutnja,depresija,usamljenost,tuga....A okolina ne pomaže...Svojim kolektivnim uzdasima i očitim razočaranjem još više doprinose mom pubertetskom crnilu....
Najgore je što se osjećam neshvaćenom i još gore...tako usamljenom..ostavljenom da se koprcam u vlastitoj krvi i suzama dok me sjene mojih bližnjih zaobilaze...



Laži,poruga,šapat tračeva....naprasno smijanje.......zašutite.....prestanite!!!
Tako glasno vrištim da me nitko ne čuje....tako jako jecam da to nitko ne vidi....tako polako umirem da svi uživaju.......
Heh...al koliko to vama znači?...Vama,prolaznicima na ovoj stranici...strancima pred vječnim mrakom?
Ne razumijete....
A mask painted into a smile...always laughing....Darkness behind the mask,hiding...enveloping a figure that lays unmoving....Just a small child in need of attention..in need of love....forever frozen in time..



Željela bi se zahvalit Leviathanu što,iako nije pročitao ništa od gluposti koje pišem,je izrazio potporu mome pisanju....Thnx,man....Fakat si bio u pravu...ful pomaže...
´Till next time.....stay dead!