So lost,yet want to be found...

Pozdrav...





Ne osjećam se dobro u zadnje vrijeme..Al ne fizički,već emocionalno....duševno sam sjebana...
Ponovno razmišljam o glupostima koje su trebale ostati u prošlosti..zamaram se stvarima s kojima se ni odrastao čovjek ne može nositi...ništa mi nema smisla,a tako sam zbunjena...
Pokušavam navući masku kako se nitko ne bi brinuo,ali ni ona ne uspije sve pokriti...
Imam tu neku snažnu branu u sebi koja zadržava moje osjećaje..Znam da uopće nema smisla,ali ne znam kako da to opišem....samo znam da me to guši,a ne mogu je srušiti...svakim danom je sve gore i gore...tjeskobna i mračna rupa bez dna....ne želim u nju...
Heh....stvarno sam čudna...
Razmišljala sam malo...o svojim prijateljima...
Ne znam gdje bi bila bez njih...stvarno im toliko dugujem..i jako mi je krivo što im kadkad to ne govorim dovoljno...
Ya guys rule....
Eh.....i to je sve od mene za sada....nije mi do pisanja...
Samo sam vam htjela reći moje trenutno duševno stanje,pa očekujte još dosta pomračenih,neshvatljivih,zbunjenih postova....
´Till death drives us apart...