..I can smell their uncertainity and taste their fear..

Pozdrav bezdušnom čitatelju koji se hrani ovim riječima uvjeravajući sebe kako nema najsjebaniji život….^^
Hvala svima koji su napisali komentar za moj prošli post….Lijepo je pročitati kako barem netko donekle shvaća…ponavljam,donekle…
Ovaj post je posvećen ladymoon1….da bi vidjela kako nije jedina….
Danas sam imala razgovor sa svojom majkom i bakom…raspravljale smo o mojim neobičnim interesima i zastrašujućim razmišljanjima…Vidiš,kad sam sa ljudima s kojima se družim,nosim masku..masku koja se uvijek smiješi,koja je uvijek dobre volje i koja ne govori o stvarima koje bi te uznemirile…Sramim se priznati,ali s njome zaboravim na svoje probleme i osjećam se normalnom..barem na to kratko vrijeme..Ali s čestom upotrebom te maske,ja gubim svoju pravu stranu..zataškavam svoju pravu prirodu..Oni s kojima se družim ne znaju tolike stvari o meni..da ih i ne želim zamarati….A kada sam doma,maska automatski pada i ja sam ono što jesam…izgubljena duša…
I tako sam razgovarala s njima…i otkrila istinu…One me se boje…Boje se kuda bi to sve moglo dovesti…Strah ih je..nepoznatog…Njihov strah je toliko daleko dospio da su prije mjesec dana dogovorile sastanak sa egzorcistom..Smatraju da trebaju istjerati te zloduhe iz mene..Na moj maniakalan smijeh,kad mi je priopćena vijest,samo su odmahle glavama i udaljile se…Naravno da nisam išla…
Još su mi rekle kako moje zanimacije nisu normalne za jednu šesnaestogodišnju djevojku…Hmm…za njih,ja nisam normalna..Od mojih razmišljanja ih hvata jeza i imaju mučnine…Ah,jebote!
Oprostite mi što nisam još jedan klon u bezglavoj masi današnje mladeži..oprostite što ne nosim droljastu odjeću i ne ponašam se poput «velikih» idola današnjih normalnih šesnaestogodišnjih djevojaka…Paris Hilton,Nicole Ritchie,Lindsay Lohan ili tko već god….Žao mi je što sam neobična(originalna) i imam drugačije interese od ostalih…Zaista..oprostite...



Zatim su provalile ….»Bojim se…da ćeš postati vještica ili nešto tako…Možda se i vrag uplete u to…Molim te,odi kod onog svećenika..Može ti pomoći…ali što ako počneš vrištati?»
Kako dalje komentirati?….
Na kraju sam donijela kratak i jednostavan zaključak….Najbolje je ostaviti(i zaključati)sve to u sebi i čekati da naiđe netko poput tebe ako ga i ima…Onda ću skinuti svoju masku…zauvijek…
..And then…all hell will brake loose…^^
MWAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHhahahahahahahahahahahahaha........umm...da...