akinetonblues

Koji su simptomi depresije?

1. tužno, tjeskobno raspoloženje ili osjećaj praznine, koji traju najmanje 2 tjedna, te
2. gubitak zanimanja i osjećaja zadovoljstva u bavljenju onim aktivnostima koje su bolesnika inače zanimale i veselile.
Nadalje, oboljeli od depresije mogu imati neke ili sve od ovih simptoma i znakova:
- osjećaj bezvrijednosti, beznađa i krivnje
- promjenu apetita i tjelesne težine (gubitak apetita ili pojačani apetit)
- poremećaj spavanja (može se očitovati kao nesanica ili prevelika potreba za spavanjem)
- umor, gubitak energije, osjećaj usporenosti
- uzbuđenost, uznemirenost, razdražljivost
- teškoće s koncentracijom i pamćenjem
- razmišljanje o samoubojstvu, ili pokušaj samoubojstva.

Što uzrokuje depresiju?

Biološki i okolinski utjecaji imaju važnu ulogu u razvoju depresije.
Znanstvenim istraživanjima otkriven je poremećaj važnih kemijskih spojeva u mozgu prijeko potrebnih za prijenos informacija u živcanim stanicama. Lijekovi (antidepresivi) pomažu ponovnom uspostavljanju narušene ravnoteže. Životni stresovi također pridonose ispoljavanju depresivnih simptoma. Najčešće su to poremećeni odnosi s okolinom, nezadovoljstvo poslom, učestala razočaranja, prekid veze s voljenom osobom zbog smrti, razvoda ili odvojenog života.

Ostali čimbenici koji mogu pridonijeti razvoju depresije

- tjelesne bolesti (oboljeli od teških tjelesnih bolesti, npr. moždanog udara, raka, bolesti štitnjače češće obolijevaju od depresije)
- žene nakon poroda posebno su osjetljive (poslije­porođajna tuga duljeg trajanja)
- nasljeđe (ako netko u obitelji ima depresiju)
- neki lijekovi koji se upotrebljavaju u liječenju povišenog krvnog tlaka, hormoni
- zlouporaba alkohola i droga.

Bitno je da oboljeli od depresije znade ovo:
Depresija je bolest baš kao i šećerna bolest ili upala zglobova. Za to nije kriv ni bolesnik ni netko drugi. Depresija nije znak nečije slabosti.
Oboljeli nije sam u borbi protiv te bolesti. Od nje barem jedanput tijekom života oboli gotovo svaki peti čovjek!
Osim lijekova, i razgovor s liječnikom i s osobama u koje se ima povjerenja pomaže da se bolest prebrodi, jer se tako dobiva potpora i adekvatna stručna pomoć.

Tjeskoba često prati depresiju

Mnoge depresivne osobe osjećaju se tjeskobno (anksiozno), uznemireno, teško usnu, previše su zabrinute, što treba napomenuti svome liječniku. On će tada osim depresije liječiti i tjeskobu.
Neki bolesnici koji pate od depresije imaju i neki anksiozni poremećaj, koji također zahtijeva liječenje. To može biti:
- opsesivno-kompulzivni poremećaj: čine ga učestale, neželjene misli ili osjećaji, npr. strah od zaraze, što silno uznemiruje oboljelu osobu. To su prisilne misli. Da bi umanjili svoju tjeskobu, takvi bolesnici čine određene rituale (kompulzije), npr. učestalo pranje ili čišćenje.
- panični poremećaj: bolesnici pate od napadaja panike, pri čemu imaju iznenadne navale velikog straha, praćene lupanjem srca, otežanim disanjem te osjećajem zarobljenosti.
- socijalna fobija: bolesnici izbjegavaju pojavljivati se i govoriti među mnoštvom ljudi, te agorafobija: strah pred otvorenim prostorom, posebice javnim mjestima, ponekad čak i strah od izlaska iz kuće.

Kako se liječi depresija?

Što se prije počne s liječenjem, veći su izgledi za izlječenje. Lijekovi skraćuju trajanje, smanjuju simptome i sprječavaju ponovno pojavljivanje bolesti. Izgledi za ozdravljenje mnogo su veći ako se bolesnik potpuno drži programa liječenja.
Glavne metode liječenja su lijekovi i psihoterapija (terapija razgovorom) te, naravno, kombinacija obaju načina liječenja.

Psihoterapija
Liječnici specijalisti psihijatri pomažu oboljelom razumjeti psihološku pozadinu njegove bolesti i uče ga kako se s njome nositi. Razgovor s terapeutom osigurava im podršku i stručne savjete.

Lijekovi
Za liječenje depresije upotrebljavaju se antidepresivi. Ublažavaju depresiju uspostavljajući poremećenu ravnotežu kemijskih spojeva u mozgu.
Ima nekoliko različitih skupina antidepresiva (AD). To su:
- lijekovi koji sprječavaju ponovnu pohranu serotonina u živcane stanice. Nazivaju se ‘selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina' (SIPS). To je novija skupina lijekova koja ima manje neželjenih nuspojava od starijih lijekova. U nekih bolesnika mogu, međutim, uzrokovati glavobolju, mučninu, uznemirenost, promjene u seksualnom životu, te nesanicu. Neki se od tih nuspojava smanjuju ili čak s vremenom iščezavaju.
- triciklički antidepresivi (TCA) su prvi djelotvorni antidepresivi i jednako su djelotvorni kao i skupina SIPS, neki su i djelotvorniji, ali češće uzrokuju neželjene reakcije uključujući zamućen vid, debljanje, suhoću usta i vrtoglavicu.
-inhibitori enzima monoaminooksidaze (IMAO) propisuju se mnogo rjeđe nego prije navedene dvije skupine. Uz neke od njih ne smije se uzimati određena vrsta hrane i neki lijekovi. U noviju skupinu spadaju reverzibilni inhibitori monoaminooksidaze (RIMA) koji imaju puno manje nuspojava od IMAO.
Da bi antidepresivi uopće počeli djelovati, treba ih uzimati neprekidno najmanje 3-5 tjedana, a nakon poboljšanja stanja još mjesecima.

Treba biti u doticaju sa svojim liječnikom

Tijekom procesa liječenja treba stalno surađivati s liječnikom:
- kod uzimanja lijekova točno slijediti upute lijecnika
- ne ustručavati se javiti liječniku čim bolesnik uoči neželjenu reakciju na lijek. Liječnik će možda promijeniti terapiju
- ako bolesnik nije zadovoljan tijekom kojim liječenje napreduje, treba porazgovarati o tome s liječnikom; možda će mu pomoći promjena lijeka ili psihoterapija

Razumijevanje je ključ uspjeha

Pridržavanje svih savjeta liječnika, uključujući uzimanje lijekova, najbolji je put prema izlječenju. Kako liječenje napreduje, treba reći liječniku osjeća li se oboljeli bolje ili lošije nego u početku i kako se osjeća dok uzima sadašnji lijek. Najvažnije od svega: odmah se javiti liječniku ako se pojave misli da bi sam sebi nešto učinio!
Također treba se obratiti za pomoć obitelji i prijateljima. Oni mogu bolesnika ohrabriti i uliti mu samopouzdanje da lakše prebrodi depresiju.
Naposljetku, treba biti strpljiv. Uzroci koji su izazvali depresiju složeni su i izlječenje nastupa polako.

Najcešće zablude pri depresiji su:
"Depresija će brzo proći sama od sebe, pa se uopće ne moram javljati liječniku."
"Depresija je nešto što “napada” samo slabe i bespomoćne, a ja to nisam pa mi liječenje ni nije potrebno."
"Promijenim li okolinu, depresija će proći."
"Ja najbolje znam kako mi je (djelomice točno!), pa se sam mogu i najbolje liječiti (posve pogrešno)."
"Sramota je otići liječniku i žaliti se na plačljivost i gubitak veselja. To nije ni za ozbiljne žene, a kamoli za “pravog muškarca”."
"Nitko na ovome svijetu ne može mi pomoći."
"Nikada više neću ozdraviti i zauvijek ću ostati u ovako teškom stanju."

Ako je oboljeli sposoban i voljan govoriti o svojoj depresiji, to će osokoliti i njemu bliske osobe da to učine jer su se do tada sramile govoriti o svojim tegobama. Na taj način uvelike će pomoći drugima i sebi samom. Osjećaj da se može učiniti nešto dobro i korisno za druge znači da je vrijedna i korisna osoba, a to je osjećaj koji pomaže suzbiti depresiju.