ajmmo se igrat boga
četvrtak, 29.03.2007.
Noina varka
Ovo je priča o drugoj strani politike. Ova anegdotica stigla je do mene iz prve ruke, jer ovu cijelu šaradu za koju saznah doživjela je moja dobra prijateljica. Naime, dolazi spomenuta djevojka danas na trening vidno uzrujana i psuje ustav i sustav, prijatelje životinja te spominje krepanog psa i Vlatku Pokos u istoj rečenici. Priča se odvijala otprilike ovako: Jutros je ona krenula na fakultet i svjedočila prometnoj nesrećici u kojoj su sudjelovali nepoznati vozač automobila i neidentificirani pas. Pesek je jadan, šepajući i krvareći, izazvao njeno sažaljenje i ona je odlučila pomoći sirotoj životinji. Odvela ga je veterinaru koji joj je rekao da on tu ne može puno učiniti te da peseku treba nekakav "fensi" pregled, koji bi naravno, netko trebao platiti. Ona, s obzirom da je student, i poprilično švorc, kao i većina nas, odlučila je kontaktirati udruge iz tog djelokruga. Ispostavilo se kako u uredu informacija grada Zagreba (988) uopće nemaju broj popularne udruge za koju se ona prvu opredjelila, već su djelatnici informacija preko interneta došli do nekakvog privatnog broja. Nazivanje toga broja nije izazvalo reakciju druge strane tj. korisnik broja je odlučio ne odgovoriti na poziv. Kada je ponovno nazvala 988, uspjela je doći do broja udruge, ali i tamo je reakcija izostala. Zatim je pokušala s drugom, također veoma razvikanom udrugom, i nazvavši njihov broj dobila je govorni automat. "Vaš poziv košta toliko i toliko, novac će biti uplaćen na račun udruge, za razgovor s portirom stisnite 1........." I dok je mašina odverglala svoje, siroto pseto je uginulo. Nakon što je stisnula 3 za razgovor s "dežurnim" i rekla mu da ima leš psa pored sebe s kojim ne zna što da pod milim Bogom radi, on ju je uputio na "sanitarnu veterinarsku". I sad ide, meni osobno, najsmješniji dio: veli njoj sanitarac: "pa dobro, sad kad mi znamo vašu adresu, vi bi mogli tog psa (crknutog, op.a.) stavit´ u neku kutiju i odnijeti ispred svoje zgrade pa ćemo mi u toku dana doći to pokupiti". Kroz glavu joj je vjerojatno prošlo ono što bi i meni: "Kaj budu mi susedi rekli kad me vide da dovlačim krepanog psa u kutiji i to ostavljam ispred svoga kućnog broja?????" ; pa je zaprepašteno rekla: "Zar pred zgradu?" , na što joj je sanitarac mrtav hladan odgovorio: "Ili možete platiti 250 kuna, pa bumo mi odmah po to došli". I što Vi, dragi, čitatelji, velite na ovu priču? Citiram nju: "Ti debili budu onda Pokosicu na trgu napadali kaj bundu nosi? Pa dođe mi nje žao, kad vidim kakvi su to licemjerni kreteni". Ni sama ne bih bolje izrazila gnušanje spram opisanog događaja. Drago mi je da je ova priča u najprikladniji trenutak došla do mene, pa da dokažem kako je u ovoj državi sve trulo pa čak i nevladine udruge. Meni te udruge djeluju poput svojevrsnih sekta, šire nekakvu ideologiju koje se ni sami ne pridržavaju i novac se, tko zna otkuda, gomila na njihovim računima. Bitno da oni natjeraju onu jadnu klinku od 16 godina da se skine gola na trgu, usred zime, u svrhu prosvjeda protiv nošenja krzna pa onda ona bedasta sva sprehlađena osjeća euforiju i ponos za svoj aktivistički doprinos. Da ovo sve skupa nije tragično, bilo bi jednostavno urnebesno smiješno. Najhumorističnije je to teorijsko nametanje moralnih vrijednosti i apeliranje na humanost i solidarnost za koje, kao što vidimo, u konkretnim praktičnim slučajevima, poticaji u potpunosti izostaju. I kako onda bit` dobar čovjek? Kako slijediti prava načela i vrijednosti kad više nitko to ne cijeni? Dođe mi nekad da se igram Boga, i upucam ih , sama.
