ajmmo se igrat boga
srijeda, 28.03.2007.
"Pronevjerenstvo" i šoferi
Moj kolega s fakulteta i ja neki smo dan ispijajući kavu, u šali zaključili kako se hrvatski političari trude izazvati afere da bi bacili one stare afere u zaborav. Prateći medijske sadržaje u potrazi za inspiracijom za novi post, shvatila sam da je ta naša "šala" nažalost bila vrlo nedaleko od istine. To su, naravno, samo moja nagađanja, optužbe bez dokaza i klevetanje političara. No sagledajmo dvije teme koje smatram zanimljivima. Za početak, voljela bih spomenuti "uvaženu" instituciju pod nazivom Povjerenstvo za sprečavanje sukoba intresa. Nisu oni jadni krivi što im ovlasti ne sežu dalje od glasanja kojeg će se mazatelja oči izvrgnuti uperenim kažiprstima. Oni su u dvije godine za sukob interesa optužili 9 dužnosnika od ponuđenih 100. Moram priznati da ne znam kojih 9, ali da su to uvelike medijski eksponirani ljudi, znalo bi se. E sad, jedan od 100 ponuđenih bio je i Joe Sanader s poznatim satovima u milijunskoj kunskoj vrijednosti. Njega su, naime, oslobodili optužbi iako nije konkretno odgovorio na pitanja o porjeklu svojih pokretnina. No to, po mome mišljenju, nije najapsurdnije u cijeloj priči. Osnovano Povjerenstvo je stvoreno samo kao fatamorgana pomaka u razotkrivanju na sumnjiv način stečenih "kretnina" (s kojim god hoćete prefiksom) i sumnjivih odnosa na drugim relacijama. Ono naime, nema ovlasti sankcioniranja političara za koje otkriju da su u sukobu interesa, tako da, čak ako i kada se muljatori otkriju, u njih se doista samo može uperiti kažiprst. Leko (predsjednik spomenutog povjerenstva) kaže nešto u stilu: "To što su otkriveni dovoljna im je kazna". Čudno je to, kako za njih vrijede neka posve druga pravila. To me tjera da zaključim kako je bavljenje politikom put u neki paralelni svemir, u neku paralelnu pravnu državu. I to me nekako potiče da u njih sve uperim neki drugi prst. E sad jedan drugi par cipela. Kao uvod jedna antikna šaljiva sintaksa: "Blago majci koja ima kćeri, oko kuće šetaju šoferi". Svaka majka poželjela bi da se trenutno najpopularniji šofer, Rajić, šeta oko njene kuće. Po svemu sudeći, voljeli bi i Joe i ekipa da se šeće oko njihove kućerine. Prodan je "dukat", kažu na vijestima. Vlada se zbog toga iznimno duri na Luju, našeg šofera, kao, oni su se opirali prodaji tako velikog proizvodnog pogona strancima. E sad, k`o tu koga? Svi znamo da je Ivo u Veroni nekaj tam s barr-om muljao oko plive, čemu sad ljubav prema domovini? Moje je mišljenje, sudeći po satovima, stanovima, vikendicama i kućama, da njih muči izostanak vlastitog profita. Jer kakve veze, pobogu, ima, tko je vlasnik korporacije ako ona uspješno djeluje na našem prostoru, povećava proizvodnju, i vodi nas ka europskom tržištu? Taj bi argument možda i imao nekakvog smisla da većina uspješnih organizacija te vrste već ne pripada strancima. Luka Rajić ih je, kako se čini, dobro zafknuo. Bravo Lujo! Za kraj ću reći da mi je žao što su ljudi, kao vrsta, jednostavno previše pohlepni i odvratni da bi bili u stanju provesti demokratske ideje i što ovo, kapitalističko-prividnodemokratsko uređenje jest zapravo jedino što čovjeku, kao vrsti, odgovara. Volite se, ljudožderi.
